Špancirfest

U subotu sam, inicijalno, mislio odradit laganih deset po ravnom. Pa sam otišao trčat na Badgers Drift koji je valovit. Pa kad sam već tamo, onda ću otrčat dvanajst. Pa sam skrenuo, pa ajde bu petnajst. Pa onda sam opet skrenuo (fizički), već sam na osamnajst i po, a bezveze mi to pa ću napravit još kilometar i po da imam dvajst. A neću se sad okrenut, idem do asvalta, pa ću se tamo okrenut. I eto dvajsjedan i po na 4:50. I što sad sutra? Gruntam, gruntam, uuu, vidi, nox zove na pivu! Jupi!

Sutra. Nisam nikad bio na Špancirfestu. Ne da mi se. Ne sjećam se ni kad sam zadnji put bio na Kaj su jeli naši stari. Ne da mi se (možda bi mogo ići kad će tema manifestacije bit banana). Umjesto da trčim, mogo bi se špancirat po Varaždinu. Stigo, popio kavu. Presvuko se. Obuo crvene nike flyknit epic react. Ipak. Prije dva tjedna sam popušio žuljeve u njima. Izignoriro zagrijavanje u potpunosti. Na startu sam stao u debelu pozadinu. Uvjeravam ljude da ću se šetat. (Lažem ih u oči.) Krene trka. Tako trčim. Pa tako stignem neke poznate ljude, pa malo popričam, pa odem malo naprijed, pa opet sretnem nekog poznatog, pa popričam, pa odem naprijed, … Uredno se zaustavim na okrepi. Krenem dalje, u susret nam dolazi ekipa koja je prošla prvi okret. Gledam ja to, i grunat si, pa kakvi su to sad jazavci ispred mene, pa nemoj me je… Prvih 5km na 4:31, drugih 5km na 4:07, trećih 5km na 3:59, četvrtih 5km na 3:57, a onda sam malo usporio. Nije mi dalo još ovog jednog prestizat. Ove godine je bila nova trasa. Bilo je dosta kruženja po gradu, a vratio nam se nadvožnjak i kuruza. Meni ok. Nakon trke na pivu s ekipom. Nakon pive sam dobio na i pivo na poklon. Valjevsko. Pri povratku doma sam promašio skretanje na autoput, pa sam išao starom cestom do Novog Marofa. Osim Poljaka na utrci bilo je i Poljaka na autoputu. I to kolona Poljske vojske. Wtf!? Naša vojska se naterava po Varaždinu, a ovi napadaju!

Prijavio sam se u međuvremenu i na Martinski polumaraton i ZG noćni cener. Prijava na cener me 100%tno motivirala da otipkam pjesmicu. Toliko je dobra da je moram ponovno otipkat:

Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Da su prošla vremena ta,
Kad se nije smjelo pjevat da
Badger, badger, badger sam ja!
Kompletna ratna mornarica,
Ni Ivica, ni Marica,
Ne mogu spriječit da 
Pjevam badger, badger, badger sam ja!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Trala la lalala lala la lala lalala la!

Fali još ovaj dio:
Slušate curice važne su stvari,
Nije Volter, Ripper časti!

Franjo Tahy

Jezik za gubec? No. Maraton? No. Prošli ponedjeljak sam išo trčat nekakvi jači trening. 10km. 4:15 tempo. Umjesto da to odradim na nekakvoj normalnoj podlozi, ošo sam na neku divljinu. Neispeglan makadam, nepokošen, al ugažen poljski put, staza kroz kuruzu i još adioske na nogama. Što uopće može poći krivo? 9 kilometar. No. Skoro sam se rasplako. No. Odradil sam još jedan kilometar. Pa još 6 laganih do auta. A i adioske su se malo rasporile. Navečer sam si odgledo Planetu majmuna: Postanak. Omiljen citat iz filma: No.

Odlučio sam trčat ostatak tjedna pomalo. U subotu sam odradio 36km. Pa do četvrtka je opet sve bilo pomalo. U četvrtak sam napravio 7x1km (od 3:45 do 3:55). U međuvremenu sam odlučio ne trčat maraton ove godine. Prevelik mi je rizik. Pripreme ću odradit. Otrčat ću Varaždin. Pomalo. Otrčat ću i B2Run, pa onda na dvotjednu pauzu. Jedino ne znam što ću radit 28.09.? Možda kakav lov na kmetove?

Promijenio sam si ime i prezime na Stravi. Ljudi i dalje kudosišu. Moram i sliku promjenit. Moram ne zaboravit i otkazat booking u Frankfurtu. Ako nekome treba soba za maratonski vikend, može uletit. Otkazat ću 11.09. u 14:46.