Većina mojih postova je vezana uz utrke koje pohodim, pa recimo da će biti i ovaj takav. Obzirom da se radi o Splitu, moglo bi se pomislit da se radi o kakvom Forumu Spalatumu. E pa nije, nego je forum, forum.hr. Moja povijest s forumom traje od služenja vojnog roka, tamo iz sezone 00/01. Rod vojske (odn. struka) mi je bila informatika, pa sam nakon dva mjeseca Koprivnice (opća obuka) i mjesec dana Samobora (specijalistička), završio na Črnomercu na završnoj. Uglavnom sam bio asistent na tečajevima (office), radno vrijeme od 7 do 3, a poslije ubijanje dosade s Teorijom vjerojatnosti od Sarape i slično, ili surfanje internetom. I tako surfajući u potrazi za matematičkim sadržajima sam nabasao na forum.hr. Ne znam točno povijest foruma, ali mislim da tada još nije bio svoja firma, već se vodio pod monitor.hr forum, pa je jedno kratko vrijeme bio i teme.org, pa je onda postao forum.hr. Nije važno. Jedno vrijeme sam uglavnom čitao postove. Ekipa je zadavala nekakve zadatke, pa ih je druga ekipa rješavala, pa sam se i ja htio uključiti u igru, pa sam se morao registrirati. Za registraciju je bilo potrebno odabrati nick. Obično se svakakvih stvari sjećam, ali na žalost se ne sjećam, zašto sam odabrao nick kajjaznam i da li je još koji bio u igri. Obzirom da je forum opće namjene, te porastom trkačke populacije, trkači su dobili i svoj podforum Trčanje. Jedna od top tema, na razini samog foruma postala je ova tema (vrijedi bacit oko): Kako izračunati prosjek min po km kod trčanja?
Kao i lani, i ove godine se potrefilo da je proljetni (prvi) maraton 5 tjedana nakon Splita, pa si ne bih oprostio da Split propustim. Kao i lani sam se prijavio na vrijeme. Kao i lani rezervirao sam isti hotel (Slavija, 200kn single soba s doručkom 100m od starta). Kao i lani istim prijevoznikom tam i nazad. Mislio sam, kao i lani, trčat i u istim tenisicama, adios boost, ali nešto su nekakvi konci kod malog prsta počeli pucat, pa sam išo to ljepit nekim super ljepilom i naravno, da sam zezno stvar. Imam s nutarnje strane nekakvu tvrdicu kvrgicu koja mi malo žulja mali prst. Lagane, kratke treninge preživim, ali neću se zezat s utrkom. Nakon dugog razmišljanja kako razriješit navedeni problem, izbor je pao na šmirgl papir. Kupio danas srednje grub za 3 i po kune, pa ćemo da šmirglamo do Bratislave. Odlučio sam trčat u ultra boost, obzirom da je Adidas ipak odlučio dati adizero sub 2 model jazavcu Kipsangu. Najavljuje 2:02:50 u Tokiju, a ono samo 2:03:58. Cccccc
Osim, tenisica, nisam baš ni otrčao kao i lani. Ove godine sam bio 2 sekunde brži. Vidi se trenerov rukopis 
Bio bih i brži, ali pojavili su se problemi s ložom na 18km, pa sam se samo odlučio dokoturati do cilja. Nisam baš sklon bacati prognoze, ali bio bih bar pol minute brži. Lovio bi onu grupicu ispred sebe. Baš bi se ganjao! Damn! Vele upućeniji da sam se probio na 5. mjesto svih vremena klupske rang liste u polumaratonu. Kako ostala ekipa trenira neću tu dugo ostat, naravno, ako se uopće odluče trčati kakav polumaraton. Današnje trčanje ko po jajcima je prošlo u redu, pa izgleda da ipak neće biti nekih većih problema. Ipak, bum pazil, bum pazil, bum pazil, …
Prije utrke se i nisam nešto nabrijano osjećao. Išao sam spavat u pol deset, probudio se u šest. Nisam imao filing da sam odmoran. Nisam dan ranije popio popodnevnu kavu tijekom putovanja, a poslije kad smo stigli u Split mi je bilo malo prekasno. Nisam odmah na doručku ni skužil klupskog kolegu Sašu. Poslije sam se vidio i s Tomislavom, a i sreo sam Mirka na zagrijavanju. Pa bilo nas je još, ali nisam ih uspio skužit. Da, čak sam se i zagrijavao, pa sam se opako poskliznuo. Bile su i četiri startne zone, pa nije bila velika gužva na startu. Oke, ja sam startao iz prvog bloka, pa ne znam kako je bilo ovima iza. Bome je Marmontova bila skliska, pa sam na početku bio (jako) oprezan. Kako je trka odmicala, ja se osjećao sve bolje i bolje. Lora, Poljud, Marjan, što ćeš više.
Malo o organizaciji. Ljudi znaju posao. Nemam niti jednu primjedbu. Okrepe u redu, promet u redu (tj. nema ga doslovno), volonteri u redu. Stao negdje na Marjanu da popijem okrepu i žena drži vreću, pa naravno da ću je bacit vreću, a javlja se druga, pa ne morate, bacite čašu sa strane, pokupit ćemo. Što se tiče podjele startnih brojeva, lani HNK, ove godine Stara gradska vijećnica, a ne šator na trgu. Bon za pasta party se mogao koristit 4 dana. Porcija ko u Ljubljani ili Linzu (koja se tamo dodatno plaća), samo kaj ti ovdje posluži konobar i umjesto plastike dobiješ normalan tanjur i vilicu. Obzirom da sam bio u hotelu ne znam kako je funkcionirao dio s garderobama i ostavljanjem robe, ali pretpostavljam da je bilo kao i na svakoj velikoj trci, obzirom da je svaki natjecatelj dobio vreću sa svojim startnim brojem. Možebitna zamjerka, izgleda da su rezultati bili live, samo kaj su ih ljudi gledali na krivom mjestu. Prijave su se obavljale putem stotinke, pa su svi tamo očekivali rezultate, a mjerenje je ustvari obavljao protime. I sve to za 120kn. Stvarno ne vidim problem da se startnina uplati dva mjeseca ranije. Od nekakvih zanimljivosti, upao mi je u oči prije trke neki stariji gospodin u dresu West Hama. Obzirom da to nije bio slovenski novinar Bergant, pretpostavio sam da je sigurno u pitanju nekakvi “šašavi” Englez. Naravno, bacio sam pogled na slike i reze i vidi čuda stvarno “šašavi” Englez. Bez obzira što se polumaraton vodi kao 17. izdanje, ipak je u ovom formatu ovo tek druga godina i nadam se da će trka nastaviti rasti do stupnja kad će ti većina lokalaca u Splitu u listopadu, kad ih upitaš što se održava zadnju nedjelju u veljači, odgovorit: A maraton, Gospe ti, a ća more drugo bit. E.
Nakon trke sam odmah otišao u hotel se otuširat, presvuć, odjavit. Pa nakon toga sam malo bacio oko na trku, pa obavio ručak (+ Heineken), pa se čekao signal za početak forumaškog druženja. I tako nas se nekolicina našla na pivi (+ veliko točeno + malo točeno) poslije trke, pa smo pretresli trkačke teme i tako. Lijepo sam ubio vrijeme do busa.
Hoću li doći iduće godine. Ne znam, zavisi kad ću ići na proljetni maraton. Ukoliko neće biti blizu, dolazim obavezno.
kajjaznam 