Crying CEO

U skladu s naslovom ajmo krenut od kraja.

Danas.

Vozim se doma s trčanja i uleti mi stršljen u auto i parkira se na pojas. Dođe mi da … zaplačem. Zaustavim se. Upalim sva četiri. Otkopčavam lagano pojas, a on odzuji na zadnje siceve. Ja van iz auta. Ko će ga sad istjerat. Otvorim zadnja vrata, a on kroz prozor na prvima van.

Danas. Nešto ranije.

Vidio na Velku mešu da pokosilo nasip na Glogovnici od Mostara uzvodno. Napokon. Spojit ćemo nasip, Varoški i Paruževečki lug. Koji krugić. Parkiro se kod NK Zvekovca, pa kreno prema Radulcu po poljskom putu, pa se spustio na makadam za šumu. Po po ovogodišnje izgrađenom makadamu do Vukačeve proseke, pa po proseki koja je makadam, do Paruževečkog puta koji vodi na Glogovnicu. Oke, nasip nije pokošen, ali ovce su na ispaši, pa je pojeden, a bome se ide i u šumu pa je i ugažen. I trčim ja tako, i nasip je sve manje pojeden, sve manje ugažen, sve više drača, sve više agacije. U jednom trenutku ovo ugaženo skreće u šumu. Znam di sam. Znam koja je logika košnje nasipa. Znači još bar kilometar kroz ovo ispred mene. Godinu dana nije košeno. Bog te pitaj kad je zadnji traktor prošo. Jedino su neke živine prolazile. Na sebi imam tenisice, šorc i šiltericu (Ljetni Komandant Sava je ekološki svjesna osoba koja trči bez majice tak da ima manje veša za prat). Dođe mi da … zaplačem. Vjerojatno se s druge strane nasipa samo crvena šilterica vidla. Yes, yes, yes bio sam u pravu, samo kilometar. Samo tri štrafe na trbuhu, a i kvadri su nešto požutjeli. Živ sam još uvijek. I onda lagano do ulaza u Varoški (tamo 2 km od mosta u Mostarima) i po, znam da zvuči nevjerojatno jer svi misle da je to obični šumski put, lokalnoj cesti 31117 (čak su i table s kilometrima postavljene) prema Marinkovcu. Malo prije table 4km skreće se na poljski put uz kanal i nazad smo kod nogometaša.

Nedelja. 14.08.

Nakon prošlogodišnjih eskalacija provokacija na granici s Lonjica Sharksima, ove godine samo turizam. Ti Boga, nakon prošlog ljeta, inflacija, Ukrajina, Tajvan, grobna naknada, ako sad opet eskaliraju eskalacije još će se i Klingonci pojavit. Samo razgledavanje. Idem, razgledavam, a kad odjednom gomile stajskog gnoja. Gomile. Stajskog gnoja. Ima ga ko, ima ga ko, ima ga ko dreka. A zaštitara niđe. Gnoj is back, zaštitari njet. E, moje ajkule, ne bi javili sniferima. Dođe mi da … zaplačem. Čak je mp3 player to prepozno pa mi je zapjevo, eeeeee, aj a men ov konstant sarou!!!!

Utorak. 02.08.

Trkačke tragedije. Ne možeš na Stravi u komentar upisat riječ trava. Strava. A marica se može upisat. Dođe mi da … zaplačem. Prvo je skužil Kolarek (31.07.), al ja nisam skužil da je skužil, dok nisam danas (02.08.) sam skužil. Pol vure sam pokušaval napisat komentar.

Nedjelja. 31.07.

Joj opet prekardashians! Trčim po nasipu na Česmi i bum otrčal 32. A ono ajd još samo do ove okuke, pa do one okuke i skoro Vustje, a na vuri 17.73 km i sad se vrni nazad. A okrepe niđe. Ni česme, ni sokića, ni limunića, ni gimešteka, ni pivice. Naravno, ja nisam uzo, a ribiči me stavili na ignore. Nude te s gemištekima sam kad znaju da nisi žedan. Dođe mi da … zaplačem. A ona dvojica kod Siščana cuclaju dvolitarsku Žuju (ionako bi odbio, tolko pak žeđen nisam bil) ko Pavle Vujsić rakiju u Ko to tamo … E, neće vam tako dugo potrajat. Al zato ima osmatračnica, ko … s ove siščanske strane, dok je s čazmanske strane samo jedna. Tak da ko brije na osmatračnice nek koristi ulaze Donji Draganec ili Siščani. Najdomljiviji je Tower kod Kostanja. Treba i na drugoj strani napravit isti takav. Two Towers. I još Tower Bridge između njih. I onda još po noći palit baklje na Towersima. Koja atrakcija.

Nedelja. 10.07.

Misliti je … Mislio sam 25. Mica. Ne može bit samo mica. Uvijek je neka. Možda mica krstarica. A onda u jednom trenutku izletim iz šume na neki kanal u roj muva. Pa me muve prate jedno vrijeme. Dođe mi da … zaplačem. Pa idu na me ko na gnua u Opstanku. Toooo! Mica gnuica! Mogo bi osnovat i neki ljetni running team, tipa Summer Gnus. Ajmo, Gnusovi, ajmo! Misliš, misliš i ne paziš! Ništa od mice, bit će yad. Morat ću popit pivo. Ili čak dva. Mala. Ko Ljetni Tuđman. Zna. It is known.

Danas. Nešto kasnije.

Joj, dugačak post. Prije objavljivanja bi trebo to još jednom pročitat, popravit tipfelere, … Dođe mi da … zaplačem.