Je suis Eric Cartman

Ne, ne, ne, nemam jake kosti. Dobro, ipak, oke, nisam se dugo vagal, pa ne znam koliko imam kila, ali, famozni ali, znam da imam bar kilu viška, ali pobogu koji maratonac nema bar kilu viška. Vratit ću se na Cartmana kasnije.

U planu trka za ovu godinu sam rezervirao Novsku. Bio lani, bilo je odlično, pa se onda odlučio i za ovu godinu. Nisam imao neke posebne planove za trku. Bit će toplo, a i tjedan je bio zahtjevan pa kad bi išao 1:10 puna šaka brade (lani 1:08). Lani je i kiša padala, pa sam si mislio da će ove godine biti u šumi manje sklisko pa će se možda moći i brže ići. Već ranije sam odlučio da ću trčat u CRVENIM adidas supernova glide (900+ km). Imam i neke trail tenisice, pa da sam i njih uzeo sa sobom, ne bi ih sigurno stavio na noge. Po prognozi je bila mogućnost pljuskova u Posavini, pa sam bacio oko na radarske snimke i izgledalo je da je bio neki pljusak između jedan i dva u Novskoj i okolici.

Došao u Novsku, popio kavu sa Sanjom, Marinom i Dejanom. Lilja nam je donijela i startne pakete (bogat paket, bar 3 kile). Veli voditelj, mijenja se nešto trasa kraće trke zbog poplave kod jezera. Poplave?! Odradio i zagrijavanje s Dejanom. Bilo mi je malo sparno. Pa sretnem Matiju, Ozrena, Ivu. Oni došli ranije oko pola tri, vele, potoci su tekli po cesti. Ajde!

Krene trka. Nisam baš nešto jako krenuo. I tako trčim, pa skoro na polovici ulazimo u šumu. I odmah na prvom usponu vidim da bi mi dobro došle trail tenisice. Odmah mi se počelo sklizat. Bit će veselo na , nizbrdicama. Za one koje nisu bili nisu to neke duge usponi i nisponi, nekoliko desetak metara, ali još u kombi s mokrom podlogom i drvima uokolo, veselo, veselo … I tak onda sam se jako pazio na stazi, hodao svaki nispon i poneki uspon. Sklanjao se bržima od sebe. Bacio oko i na prolaze po kilometru. Jedan imam 7:28, a drugi 7:10, ko nizbrdo. Bilo je mjestimice i nešto malo blata, ali zanemarivo. Bilo sam iznenađen vlažnošću šume. Ne znam kakvo je bilo ljeto u Novskoj i okolici, ali ako se ovoliko sve navlažilo samo od jučerašnjeg pljuska, onda je mama priroda bilo nešto grdo nadrkana.

Negdje oko 12 km kod jezera kad sam se napokon dočepao asfalta velim Matiji: Civilizacija! Odma me to podsjetilo na Erica Cartmana. Vjerojatno se i on tako blaženo osjećao kad je izašao iz prašume u Kostarici. A možda ipak imam jake kosti? Onda sam i malo dodao gasa. Tek toliko, da nešto i otrčim. Na koncu sa završio sa 1:19:45, tako da sam umjesto lea, danas odradio garu + vježbe snage. Skupilo se i 105km ovaj tjedan.

Nakon utrke sam pojeo roštilj, popio pivu, malo proćaskao. Pogledao proglašenja. Dejan prvi na Spartani. Na kraćoj Dalibor (prvi brk Vrbovca kako ga kolege iz kluba zovu) treći. Odslušao par pjesama na rock koncertu i ošo ća.

Organizacija odlična. Doći ću opet iduće godine (bez trail tenisica, pa neće valjda opet nešto padat). Isplati se doći, svejedno koju trku trčali.

Btw. jubilarni 100. post!

TT Part Two

Nakon što sam u nekom prethodnom članku uveo i pojasnio putače (danas 11x800m, a trebalo 8, pa šta, nije beg cicija, završit ću na trčanje.net), red je da pojasnim i ostale vidove treninga koje upražnjavam.

Imam dva tipa laganih treninga: leo i garo. Leo je trening sporiji od gare i od 5:00@km. Leo je lav. Lav riče. Rika. Rikaveri trening. A može leo bit low, easy rider. Ono ko voziš se tventi majls per our u nekoj američkoj krami iz 50, 60-ih godina prošlog stoljeća, bez krova, prozori spušteni, izbačen lakat. S kazića prži ovo:

a glava ti se klima kao kod cucka kojem se glava klima

Garo dolazi od Đeneral Ajrobic Ran Oooooo. Ukratko sretan ko border collie koji trči oko birki.

Oba su strogo kraća od 20km.

Sve što je 20 km i više spada u dužinske treninge i njih dijelimo u 3 skupine. Od 20 do 24.99 km je poludužina. Halfling. Polutan. Hobitska dužina. Od 25km do 29.99 km je 3/4 dužine. Trofrtaljka. Jedna i jedina: Mica. Od 30 km pa nadalje je dužina. Dužina, doslovno. To je ozbiljan trening. S tim se ne zajebavamo. Zasada.

Heike Drechsler

Obično se ne bavim stadionskom atletikom, ali kad je baš u tijeku EP u Berlinu da napišem koje slovo. Gledam prijenose svakodnevno kod hrtavca, bacim pogled na webu i na kvalu u jutarnjim terminima. Nažalost, za ljubitelje atetike, a nasreću za klobučare, hrtavci imaju posebne trase za naša finala, pa tako recimo, gledamo bacače kako sjede, dok se odlučuje naslov europskog prvaka na 10000 m ili desetobojci trče 400 m. Pukom srećom smo uspjeli vidjet finale žena na 100 m. Izgleda da ću danas i sutra gledat EP na webu. Možda i bolje, ionako to prenosi Štef Balog. On je prenosio i finale u Riju na 10000 m za žene. Čovjek je otprilike 600 m prije cilja skužio da će Ayana nestvarno srušit nestvaran svjetski rekord, dok su primjerice bibisijevci počeli divljat 20 minuta ranije.

I tako gledam ja to, pa i muški skok u dalj. Završi natjecanje. Pobijedi Grk. Razgovor s trenerom. Trener mu nešto pokazuje rukom. Ode Grk do žene koja ravna pijesak. Rukuju se, izljube se. Jebote, pa jel to Heike Drechsler? Fakat je. Neću objašnjavat tko je Heike, već ću citirat kolegu s foruma:

to je ko da bekenbauer radi kao sakupljać lopti na ligi nacija


Američki maraton trialsi za Tokio će bit 29.02.2020. u Atlanti. B norma za sudjelovanje je ista kao OI norma, dok su A norme stare OI A norme. Ljudi koji izbore trialse, stavljaju to u cv. Bitan neki događaj. To tamo cijene. Činjenicu da si svojim radom, trudom, zalaganjem izborio kvalifikacije za olimpijske igre.

Vijesti s fejsbuka:
Primjerice, H(A)AK Mladost jedan dio naših (nenjihovih) atletičara naziva:

Znamo da za neke niste čuli

ajde mogli su proći i gore, kao npr. cure koje nisu bile kuš ove godine u Splitu:

Da će Sandra pobijediti cure čiji su diskovi bili u opasnosti da ih psi uhvate u letu zamijenivši ih za frizbije ...

tak da sam to odlučio odlajkat, a i Sanju odfrendat, kao i Boru. A maraton čije ime ne spominjem me i dalje mrzi.

Prostak

Odlučio sam trčat neke treninge na proste brojeve. Postalo mi je bezveze trčat recimo 10 puta nešto, pa sam odlučio trčat 11 puta nešto. Recimo 11 puta 1′, pa 11 puta 30”, pa danas 5 puta 6′. Jedva čekam kad ću napravit 13 puta 200m, pa 7 puta 100m ili 23 stotke 😀

Nikako se ne snalazim s tim nazivljem. Intervali, ponavljanja, dionice, nikako mi to ne sjeda. Bezveze su ti nazivi. Previše je to ozbiljno. Intervali, to je ozbiljna stvar u matematici. Malo zagrebeš i odma iskaču, evo ih, Weierstrass, Dedekind, Cantor, … Nemci, sve ozbiljno, schnell, schnell, … Dionice, burza, sve raste, samo raste, ne može past, ne može nam niko ništa …, i onda tras, pljus, većini crni petak, a nekima malo vitra … Ponavljanja, ono Bartholomew Simpson s kredom u ruci. Kako se netko može veselit takvim treninzima? Potreban je novi naziv. Ionako se sve svodi na nekoliko PUTA nešto, pa sam odlučio takve treninge zvati putači. Idem trčat intervale (dionice, ponavljanja) ili idem trčat putače? Pa naravno, bez ikakve dileme, juhu, jupi, pipi, Ana Sasso, woo-hoo, song 2, idem trčat putače. Idem trčat putače, ko da se ideš igrat s nekakvim malim, okruglim, krznenim životinjicama 😀

U međuvremenu su mi stigle crvene pegasus 35, pa sam ih predstavio uz modificirane stihove iz čak tri Lorcine pjesme:

Crveno, što volim crveno!
Dijete jagode jede.
Kosac paradajz kosi.
Amsterdam. Dalek i sam.

Ili je ljepota tenisica toliko očarala čitatelje ili je moj pokušaj modificiranja Lorce toliko loš, da ne kažem prostački, da su se komentirale samo tenisice. Cccccc, preživjet ću.

Što se tiče trenutnih vremenskih uvjeta za trčanje, nije neki bed. Za današnje putače, ustao sam se u 6, pa odma doručkovao, tako da se to malo slegne, pa sam u 7:45 krenuo s treningom. Nisam bio jedini na igralištu, pa kad je gospodična obukla jaknicu i otišla, onda sam i majicu skinuo. Da modificiram pjesmu od Dene M:

Pržim se Sunce moje
od ljubavi tvoje

Malo je bed trčat bez majice, nikad ne znaš oćel kakvi komunalci ili odred za ljepotu ili ekipa iz teretane odnekud uletit:

Zakaj, zakaj, zakaj se tak' oblačiš?

i naplatit ti kaznu. Cijeli kvart u kojem je igralište ima neku svoju mikroklimu, pa je uvijek koji stupanj niža temperatura i nešto piri, pa i nije bilo posebno teško odradit trening.

Trenutno čitam Best Served Cold od Abercrombieja, a nakon nje prelazimo na meni njegovu najbolju knjigu The Heroes. Osim toga ću još čitati i Timothy Snyder – On Tyranny: Twenty Lessons from the Twentieth Century, pa David Acheson – The Calculus Story: A Mathematical Adventure, pa Matt Ridley – Genome: The Autobiography of a Species in 23 Chapters, pa Yuval Noah Harari – Homo Deus: A Brief History of Tomorrow. Dosta više.