originalan u pronalaženju naslova za post posvećen Zagrebačkom noćnom ceneru. Toliko će mi i post biti originalan da moram da ponovim pjesmicu koju sam prepjevo povodom prijave na Cenera:
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Da su prošla vremena ta,
Kad se nije smjelo pjevat da
Badger, badger, badger sam ja!
Kompletna ratna mornarica,
Ni Ivica, ni Marica,
Ni željezna zavjesa,
Ni nedostatak jogurta,
Ne mogu spriječit da
Pjevam badger, badger, badger sam ja!
Reci svim svojim frendicama!
Reci svim svojim frendicama!
Trala la lalala lala la lala lalala la!
S obzirom na promijenjene okolnosti dodo sam još dva stiha. Jedan u rđavoj, drugi u bijeloj boji (što’š, bilo je samo bijelih).
Nakon Dugog Sela sam nastavio s neobaveznim trčanjem, pa sam tako u subotu imao lagano istraživanje novih teritorija u Bukovcu. I onda je to ispalo 10km@6:00. Nisam ih još zapišavao, tj. obilježavo jer sad će past dosta kiše, pa je pitanje oćemo li mi badgersi tamo migrirat. Opet sam zapetljo u neko trnje, pa sam se ranio, ali namjerno nisam sliko i šero. Zadnja dva puta sam se naknadno ozlijedio nakon slikanja i šeranja. Treći put ću pametnije. Usput sam se u subotu družio i s flaksericom. Valjda zadnji put ove godine.
Ko i obično, da smanjim ispuštanje ceodva (nisam u html modu) krenuo sam na Cener vlakom. I naravno problemi. Vlak je kasnio 30 minuta, pa sam kavu, umjesto u Zagrebu, morao popit u Dugom Selu. I ne samo to. Još sam dobio i ukor od Bivše Naručiteljice Teksta na podizanju startnog paketa. Među prvima se prijavim, među prvima platim i onda među zadnjima dođem podignut paket. A da vlak nije kasnio sve bi bilo ok.
Zagrijavao sam se još sporije nego u Dugom Selu. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš. Hodaš, pa sretneš nekog, pa popričaš … I tako dođe i 20 minuta do starta, trebao bi i pišat, auuuu, gužva je. Odustajem. Neda mi se ići tražit nekakav birc. Mogao bi i negdje i u parkiću. Ni u ludilu. Uhvatit će me. Dva Milana Bandića su najavila dolazak na trku. Noć je. Nema zajebancije s Batmanima po noći. Ako im pokažem kaj mi piše na broju, stavit će me u ZOO. Odoh u startni prostor, pa sretnem dvojac iz AK Vrbovec, pa sam onda ostal s njima u drugoj startnoj zoni. Imali su ljudi uvjerljive argumente za ostanak.
Odjednom start. Standardno gužvovito. Nakon otprilike dva kilometra mi se situacija raščistila (Pandu sam prestigo nakon kilometar i po), a i zagrijao sam se zaozbiljno, pa sam zadnjih 8km išao u tempu oko 4:00. Dobro sam se osjećao na tom tempu. Bilo je prostora da još malo stisnem, ali čemu. Pred sam kraj sam malo prikočio tako da mi skretanje prema cilju prođe bezbolno. Nisam imao apsolutno nikakav plan za utrku. Mislio sam da je ovo divna prilika za istrčat PW. I uspio sam. Pogoršao sam svojih najgorih 10km za 8 sekundi i sad mi je PW 41:50. Bilo je gusto, da sam se još malo stisno, ili da nisam usporio, pušiona. Ovako imam bar nekakav uspjeh u ovoj godini. Ova varijanta sa dva kruga mi je bolja od prethodne sa tri kruga. Vrijeme je poslužilo. Bilo je puno gledatelja. Morat ću opet doći.
I ja sam 100% brži od Blaža. U dolasku u svlačionice. Odmah nakon ulaska u cilj sam otperjao do svlačionica. Trebalo je i pišanje još obavit. Naravno, svlačionica prazna. Zaboravio pitat zaštitara dal sam prvi. Damn. Brzo se presvuko pa na vlak. Doma popio pivu. Valjda je zadnja ove godine. Studeni je. Vrijeme je za vino.
kajjaznam 