Čazma 5

Nakon dugo vremena sam se odlučio na utrku na 5km. Prvu tako kratku trku sam trčao prvi puta u Dugom Selu nakon svog prvog maratona. Nisam nešto napredovao :). Ovdje se trči po nasipu. To su ovi nepopeglani nasipi. Di je dosta grbavo, neravno, buseni trave. Organizator se potrudio da bude pokošeno. Ne znam kak je bilo cijelom stazom, ali bilo mi je zgodno protrčat uz koprive koje su bile više od mene :). Nisam nikad primjetio zaštitare prirode da drže konferencije za novinare u takvim uvjetima. Uglavnom su na Zrinjevcu. Čovjek bi pomislio da misle da je trava uvijek visoka tri centimetra 🙂 Po takvim nasipima sam vjerojatno odradio najveći dio svoje životne kilometraže koja se bliži barem po onome kaj imam upisano brojci od 14000 km. Po cesti trčim samo utrke. Samo mali dio treninga odrađujem na nogometnom igralištu (umjetna trava), sve ostalo je trail?, valjda. Reklo bi se da sam na domaćem terenu. Jedan je stvar trčat po tome, a druga stvar trčat brzo po tome.

I tako umjesto dosadašnjih desetki koje sam trčao, odlučio sam se za peticu. Plan je bio ići peticu ispod 20 minuta, za zagrijavanje napravit 4-5 km, još poslije jedno 2 km. Plan ostvaren. Moja štoperica se zaustavila na 19:29. Možda mi je to i rekord na 5 :). Promjena trke nije utjecala na moj plasman. Uvijek drugi. Ovaj put sam bil čak i blizu prvom mjestu. Nakon početnog juriša, nakon kilometar i po sam sustigao vodećeg i uglavnom trčao iz njega. Reko bi Blažičko da sam se par put otvoril i pokazal mu se u retrovizoru, al je svaki put odbio moj nazovi napad. Više je to bio poticaj da nastavi držat tempo. Na kraju je finiširao, dok ja nisam imao nikakve ambicije da pokušam isto. Trebalo je drugi dan odradit trening, a bome ni prva nagrada nije bila dva kila janjetine.

Drugi dan sam planiral trčat lagano dva sata, al vrijeme je bilo povoljnije nego dan prije, pa sam to malo produžil. Na koncu sam se zaustavil na 27 km. Napokon sam u pripremama za svoj deseti maraton si nakon treninga dužine popil i čokoladno mlijeko. Videl sam da je to in. Nisam dugo pil čokoladno mlijeko, valjda još od faksa, al dobro mi je leglo. Ne znam koja mu je uloga. Ne da mi se bingat. Oporavak? Nisam se nešto posebno osjećao nakon konzumacije, ali … ok. Bum ga i dalje konzumiral nakon dužina.

Po Medvednici

Ove nedjelje sam nazočio sljemensko-srpanjskom klasiku. Po ugodnom vremenu za trčanje se skupio velik broj trkačica i trkača, koji su odrađivali maraton, štafetu, četrnaesticu i četvorku (sve te statističke infe će vjerojatno Janko ukomponirat u zanimljiv članak pa se za to kliknite na stranice Ak Sljeme). Ja se još u lipnju odlučio za 14. Pa ipak je 14. izdanje manifestacije, pa ono zbog ravnoteže u svemiru. Sretnem Gorana i odma me … nemam pravi izraz za opisat svoje duševno stanje. 🙂 Uredno me podsjetio da sam lani obećao trčat maraton, pa da su mi maratoni jedina zanimljiva stvar, a da su kratke trke dosadne (ipak moj izraz je bio polumaratoni, a ovo je ipak 14km, pa ajde …) Kaj da se odlučim da imam trenera i da mi je on trener? Nikak ga ne mreš zmuljat! I kaj sad da velim? Da bum iduće godine trčal? Naravno, iduće sigurno. 🙂 ili kad bude 42. izdanje hepeninga 🙂 A dobro bum si u subotu otrčal i 5 km u Čazmi, a bome mislim ić i na 10 km u Mursko Središće, a onda je polumaraton u Varaždinu. Mislim da ću se poslužit varaždinskim receptom z Vrbovca i uklopit to u trening dužine, da mi bu zanimljivije :).

Za ozbiljno je maraton bio u kombinaciji, pogotovo bi bio da se brojio za PeHa, ali odradio sam Treviso, pa Plitvice za koje sam bio pristojno spreman, valjda, a tako ispalo nije, a htio bi odradit i ZG maraton kak bog zapoveda, i onda ne mogu sljemenski nigdi ugurat. Trebam se i odmorit.

Kaj se tiče moje četrnajstice, pa ugodno sam iznenađen napretkom :). Skoro 7 minuta. S lanjskih 1:21:20 na ovogodišnjih 1:14:26. Ipak sam malo brže išel nek lani prvih šest kilometara, al tolko brže baš nisam, moram pogledat na … . A onda se skreće dole u rupu. Bilo mi je gore ove godine nek lani il sam zaboravel kak mi je bilo lani. Ja se taj kilometar bojim trčat. Divim se ovima koji lete preko tog dijela. Napokon okrepa. A sad idemo malo gore. Nakon Horvatovih ubrzo na maratonu Kuda idu divlje svinje dolazimo na dio staze Gde pasu bele krave (valjda nemaju crno mleko :)), ali ovaj put umesto paše, šetnja šumarkom. Nakon toga ništ posebno, laganica do kraja. Zgleda da sam i zaspal za vreme trke.

Ne sjećam se da sam videl oznake kilometraže, a bome se ne sjećam jel ih je bilo lani, al mislim da ih je bilo, pa nisam baš znal kak idem taj završni dio jel … tu više nije pouzdan. Imal sam dojam da sam sporiji nek lani, ali moram još to provjerit na … . Kad sam skužil da sam već blizu kraju bacil sam pogled na … i vidi vraga pa mogu ić ispod 1:15, ak i hodam po pravim stepenicama. Nakon provjeravanja na … ispada da sam prvih 6 išel 3 minute brže neg lani (sad 27 minuta) kaj je opet sporo i 4 minute brže na putu prema gore.

Nakon trke praćenje uzbudljive završnice štafeta. Moji Varaždinci Valentina (1:05), Tihomir (1:09) i Marcel (1:02) su u konačnici zauzeli 2. mjesto. Na maratonu pobjede za Renata i Veroniku. Gospon Puh je odradil i četrnajsti puta 42 km na Sljemenu. Ima i Velebitskog.

Trotočje u tekstu se odnosi, na jelte, valjda, glavnog sponzora trke. Nije da ja dugo pratim trkačku scenu, ili sljemenske trke, ali u zadnjih par godina majice s ove trke su bile vrlo zanimljive. Trčiš trku i radi majice :). Ovogodišnja izgleda ko da je dizajnirana u uredu korporativnih komunikacija, te u skladu sa smjernicama iz master plana koje se odnose na društvenu odgovornost kompanije, izbjegavanja reputacijskog rizika te ekološki prihvatljivog poslovanja… Ima ko remen viška za 405-icu? Zeleni, možda?

Za kraj, jedna Krležina …
A. D. 1570
Po Medvednici, kakti maček,
vleče se čarni, čarni oblaček.
Opet bu nam tuče opalo taček,
zakaj je prek planke skočil čarni maček?
Po Medvednici kakti tenta vleče se oblaček,
zacopral nam je orsag copernjak seh copernjaček.
Muž merka se to
bez hasne,
bedaček.
Garmi, blisiče,
veter nosi tiče,
tiči perhuču, kriče,
bu nam potropala tuča su zob
i helde još jedini falaček.
Nigde nigdar nade ni pomenjši traček.
Ak nisi pod vodom il pak sušom žgan,
popali ti pole nemškutar, Lutoran,
Hasankan, Tatarkan, budimski Sinan,
al zemalski kapetan,
medvedgradski ban.
Sakim vragom sfundan saki božji dan,
cvrlji se muž polehko kak v ponjve puran.
Kampana Jezuševo, simtamle na stran:
“Kaj ste vre čuli, kume: Sisek je zežgan!”
V varožlinske gmajne se podravske hiže
popalil je Turčin paša iz Kanjiže.
Sanobor je prepun Ungnadovih Španjolov,
otpelali su snočka tristpet jarmov volov.
Tahi je v Stubice spreluknal tri device,
kaj muži nisu zmleli muke za gornice.
Jašprišt je včera, vu ime Klera,
došel da nam zadnju kravu pretera.