Tehnološka diskriminacija u doba nacionaloptimizma

Tamo u utorak, prije nekog nogometanja, vidim na vuri za trčanje da je postotak baterije ispod 30. Ajmo ju napunit. I zasinkat, također. Upalim laptop i turim kabel. Nakon nekog vremena (treba laptopu vremena da se zagrije i sve povata) iskoči nešto tipa: Moraš novu verziju Polar FlowSync-a instalirat. Ajde instaliraj. I tako se to instalira i na kraju iskoči, e ne može! Treba nešto 64, a ti si 32! Jao! Šta ću sad? Ima negdje komodorac, jel to to?

Krenem malo surfat. Pa to treba Windows 10 s 64, pa rama, pa procesor, pa ne znam šta sve treba! Odo gledat jel se neko žali po fesju, redditu, niđe nikog. Izgleda svi na 64. Pa što mi je laptop prestar? Kupio ga 2007. Stavio mu 3 gige rame. Čak i Vistu zamijenio s sedmicom. Još uvijek se browseri mogu pokrenut. Dođeš s trčanja, pa očeš ažurirat dnevnike trčanja, upališ laptop, klikneš na browser, i onda se odeš tuširat i kad si gotov i browser je spreman za rad. To šiba, nikako da crkne! (I Commandosi rade također)

Da kupim novi laptop? Koji, osim da je nešto 64? Neki nabrijani Macbook Air za 3000€ ili K+ za 300€? Ili da mi firma kupi nešto? Da ih ne sramotim po internetima, reputacijski rizik i te spike. Morat ću sad post podijelit i na Linkedinu. Možda dobim i kakvu ponudu za poso.

Na kraju se uvijek treba pouzdat u zdrav razum. Polar ima već 4 godine, 17, 18 iljada kilometara. Radi, treba ga punit jednom tjedno kad sam u full treningu, ali nikad ne znaš. Tako da najbolje kupit novu čuku da bude tu za rezervu. I to takvu koja ne treba tamo neki laptop za što god već treba. Jes, to je to. Još samo da je uvatim sniženju. Mi Hrvateki!