Jedi

Planirana poststarekovska trkačka pauza je gotova. Inicijalno sam mislio pauzirat do 01.12., ali ne treba pretjerivati. Neumjerenost je grijeh. Pokušao sam se i vagat, možda čak i treći put ove godine, ali se 30kunska vaga sa 75postotnog sniženja čudno ponaša. Histerično izbacuje slučajne brojke i slova. Il je baterija il je bakterija (vagalanela ili čime se već vage zaraze). Nije da osjećam da sam dobio na kilaži, a i nisam se prežderavao, ali sam jučer ujutro u trgovini obratio pozornost na deklaraciju peciva koja jedem ujutro radnim danom, posebice na njihovu masu. Primarno pecivo 150g, sekundarno 120g. Kad bi sekundarno bilo primarno uštedio bih 2 i po kune (nebitno) i 150 grama (bitno) tjedno. Takve stvari ti se roje po glavi kad si na “odmoru”. Na koncu svih tih promišljanja sam uspio završiti na proučavanju klasifikacije demona. Beelzebub ili Belphegor? Zanimljiv je ovaj Belphegor. Lik ima svoj niz brojeva: (10n+3+666)*10n+1+1 u kojem stoji i njegov prost broj 1000000000000066600000000000001.

Ošo trčat danas. Kruženje po igralištu (na kojem je uvijek par stupnjeva hladnije nego u okolici). Mrak, minusi, kako u zraku tako i na zemlji, očekivao i sjeverac, ali ga nije bilo. Što’š više? A još i vedra noć! Ono kužiš, zvjezdano nebo nada mnom i odmah imaš kategorički imperativ da istrčiš 10km. Nešto o samom treningu? Pa ništa, 10@5:06. Čini mi se lakše i sporije nego lani:

thinking about the meaning of life

Lakše je istrčat zadnjih 10 km na maratonu, nego prvih 10 km nakon 15 dana odmora.

U četvrtak će sve biti lakše.

Who cares

Uglavnom mi je Starek zadnja trka u sezoni. Nakon toga je dva, dva i po tjedna neaktivnog odmora, pa se krajem studenog ili 01. 12. kreće s pripremama za iduću. Obično se tu pojavi psihološki problem: htio bi istrčat super utrku, rušit osobni, a opet čekam i taj odmor (jer mi treba). Obično više prevlada želja za odmorom pa se ugasim u nekom dijelu trke, kao npr. lani, ili si recimo na 5km, a u glavi a koji kaput ja uopće delam ovdje?
Naravno, uvertira u ovaj Starek je bila ista. Htio sam istrčat osobni. Osobni mi je dosta star, isto istrčan na Stareku 1:24:33, pa sam si gruntal da bi mogel nekako to spustit ispod 1:24:00. Želja za odmorom je bila uvelike prisutna. Pogotovo, nakon što sam uspio nakon cenera negdje uhvatit “prehladu”, odnosno što god to bilo (grlo škaklja, nos curi, kašljuca se …). Bilo je i Martinje, pa sam popil i pol litre vina u petak. Hoće li ta količina alkohola ishlapit do nedjelje?
Vrijeme u subotu je bilo loše, pa sam odustao od nekakvih planiranih laganih 8 kilometra. Nakon buđenja u nedjelju proveo sam bar 15 minuta u iskašljavanju. I nakon utrke isto. Ko da sam cijeli život na 3 kutije Drave bez filtera dnevno. Bilo je vani ladnjikavo pa sam odlučio da ću trčat zabundan. Duga majica, pa gore kratka, vunena kapa i tak. Razmišljao sam i o rukavicama. Nakon obavljene kave u tamo nekom Jarunskom bircu, krenuo sam prema svlačionicama. U bircu je bilo pošteno toplo, vani je bilo sunce, lada ionako nema, pa sam se odlučio ne koristiti kapu i dugu majicu. Malo sam se i zagrijao. Plan je i dalje bio ići ispod 1:24. Malo sporije prvih dva, tri kilometara, pa se ubrzat. Šminkerska vura je ostala doma. Ipak mi je ovo bitna trka.
Krenuli smo, i već nakon kilometar i po sam skužio Veroniku, Stjepka, Kimberly, Marija. Priključio sam im se i odlučio trčat s njima u grupi. Tempo mi je bio ok. Ne sjećam se da sam do kraja trke uopće gledao na sat. Možda onako instinktivno. A kaj će ti sat kad imaš Veroniku ispred sebe. Niti mi je više osobni bio u glavi, niti misli o odmoru. Vjerojatno nije bilo mjesta jer su neke druge sluzave stvari bile tu koje je povremeno trebalo izbacit kroz nos. Baš mi je bilo gušt trčat. Ovaj mi je Starek (inače moj osmi) dosada bio najbolji. Ni krugovi mi nisu bili problem. Nekako mi se čini da smo se malo ubrzali nakon 15km, pa sam ja još malo ubrzao, valjda, nakon 18km, pa nam se grupa malo razvukla. Uglavnom me je pratila Kimberly, koja me je u konačnici i prestigla, osvojila treće mjesto kod žena i izgleda postavila osobni.
U konačnici, 1:24:56. Bilo odlično, al bu bolje 🙂 Vremenski uvjeti su bili, pa odlični, a i ne osjećam nekakvi umor, vjerojatno je bila realna mogućnost da se ide na osobni, ali … Who cares …
Sada odmor. Vrijeme je da razmislim i o svojoj trkačkoj budućnosti. Pa stvari ovako stoje. Možda neću ispast dobar maratonac, ali ću zato moći dobro filozofirati o trčanju, pa će me možda citirati (ko na primjer doktora Arslanagića). Prva knjiga o trčanju koju sam pročitao je bila od Jeff Gallowaya: Od jogginga do maratona. Pročitao sam je jednom i to prilično davno. Nakon toga je bio na redu Murakami: What I Talk About When I Talk About Running, pa prije dvije, tri godine Salazarova (auto)biografija: 14 Minutes: A Running Legend’s Life and Death and Life. Nakon zg maratona ove godine sam pročitao Pete Pfitzinger, Scott Douglas: Advanced Marathoning, trenutno čitam Jack Daniels: Daniels’ Running Formula. U međuvremenu sam kupio Havaš, Vlahek: Abeceda trčanja. I na ovom blogu se obajvljuje nekakva knjiga o trčanju. Fali tu još par knjiga koje bi trebalo pročitat i filozofiranje može počet :). Pa dobro, bumo valjda nešto i otrčali :D.

Ne volem

Ne volem ove kratke trke. Ne volem ni trke s više krugova. Ne volem ni kišu. Ne volem ni vjetar. Ne volem ove kratke trke. Posebno ne volem još kraće trke. Ni Balašević mi nije nešto, oke, oke, cool down, daleko sam ja od Zaklane čeljadi po tom pitanju.

Plan je bio iskoristit cener kao trening za Starek. Primarni cilj ići ispod 40 min, a možda probat ići osobni koji je 39 i po. Na kraju chip vrijeme 39:45. Ručao sam oko pola jedan, u međuvremenu pojeo dvije mandarine i malo čokolade. Prijehavši u Zagreb oko pola šest, otišao sam još na kavu. Bio sam izrazito nervozan. Sjedim ja tako na kavi i učini mi se da čujem grmljavinu. Vidio sam malo prije na radarskim snimkama da stiže kiša, ali baš grmljavina? Krenem prema garderobama. Fakat munje, fakat grmljavina. Utrčao sam u garderobu jer eto, nakon grmljavine, naravno, ide pljusak. Planirao sam se zagrijat i to 3 do 4km, ali odustajem. Lijeva ko iz kabla. Presvlačim se. Nije hladno, trka je kratka pa imam kratku robu na sebi. Jedino zbog kiše stavljam kapu (zimsku) na glavu. Tko nema u nogama … Pratio sam prognozu, pa sam u petak kad sam išao podizat startne brojeve, kupio i jednokratne kabanice (odma 5 komada). Kupio sam ih u Mulleru. Naravno, stajale su na jedinom logičnom mjestu, blizu ulaza. Naravno, to sam skužio nakon što sam prošao nekoliko katova. Tko nema u glavi … Pa tako stavljam kabanicu na sebe i tako desetak minuta prije starta odem prema startu. Tu još malo trčkaram. Kiša popušta. Stavljam kabanicu sa strane.

Start. Malo je gužva. Pa tak, ufural sam se u nekakav tempo, koji mi je bio oke. Uglavnom, šminkerska vura je pokazivala jedno, stvarnost je bila druga. Dovoljno sam iskusan da bacim oko na vrijeme kad prođem pored kilometarske oznake, pa da znam kako stvari stoje. Otprilike, sedam kilometara sam pratio gospona Skelina, pa sam onda otišao malo naprijed. Na pol drugog kruga smo počeli prestizati ljude koji su odlučili malo duže u uživati u noćnom trčanju gradom. Na nekim dijelovima je trebalo malo više paziti na sebe i njih. Znam da je lijepo pravilo na trkama da se sporiji maknu bržima. Na nekim mjestima ih se čak i upozoravalo. Možda su nekima od bržih trkača malo i smetali. Ne bi nam trebali smetati. Nekako mi se čini da je velikoj većini tih koje sam prestigao bilo puno teže nego meni i uložili su puno više energije u ovu utrku nego ja. Zbog njih je utrka takva. Nisam baš pratio koga sam sve prestigao iako je tu bilo i dosta poznatih, ali nisam propustio priliku pozdraviti gospodina Vassunga. Navijači su bili odlični, bilo je i puno give me fiveova. Kiša je padala (sudeći po odjeći), bilo je i nešto vjetra, ali ništa specijalno. U cilju sam dobio finišersku medalju od Tajči, pokupio okrepu i otišao se odmah presvući. Nakon presvlačenja, odmah sam otperjao doma (da nije bilo kiše ostao bih).

Sad par riječi o samoj organizaciji.

Ne sramimo se reći da je #ljmaraton naš uzor. Kada narastemo želimo biti kao oni. #ZGcener ❤ #ljmaraton

Čini mi se da odrastaju jako brzo. Prijave protekle bez problema, nakon plaćanja, dobiješ račun kojim podižeš broj. Startnina oke. Uz dužno poštovanje, ako 10km na Stareku vrijedi 100kn, onda … Odličan web, sve što treba je gore. Komunikacija na društvenim mrežama odlična. Odlična zastupljenost u medijima. Dnevnici na HTV-u, RTL danas, Nova TV (?), Sportske novosti, portali. Podizanje startnih brojeva u Neboderu (3 dana) + još na startu utrke. Garderobe, veliki šatori s drvenim podom. Komotno se može manja svadba održat u njima. Koliko sam shvatio bila su kod cilja postavljena i dva šatora ispod kojih se moglo sklonit od kiše. Poslije utrke je bila organizirana i masaža. Okrepe na cilju oke. Startni prostor ok. Nisam shvatio dio sa startnim blokovima, ali oke brži su si više manje uglavnom stali naprijed. Sama staza takva, kakva je. Nakon četiri utrke s 6 krugova, pretpostavljam da su se zbog velikog interesa, organizatori uspjeli izboriti za 3 kruga. Opet to je imalo za cijenu da se trči u nedjelju navečer. Obzirom da je za ovu utrku bila još veća navala, možda ćemo iduće godine trčat dva kruga :D. Staza zatvorena za promet. Dobro označeno. Okrepe na stazi u redu. Atmosfera, gužva, prestizanje na stazi, piše gore, pa da se ne ponavljam. Rezultati odmah.

Naprosto, ljudi imaju smisla za ovaj posao. Brojke o rastu broja natjecatelja kroz godine su impresivne. I lani je bila rasprodana, a bilo je mjesta za 1000 ljudi i onda ove godine dva i po mjeseca ranije u dva dana odmah ti se prijavi (i plati) duplo više. Nisam dosada trčao ovu utrku (ustvari jedina koju sam trčao od strane istog organizatora je bila prva Volim trčanje 2008.), ali sam oduvijek njen fan. Da je ostalo 6 krugova, vjerojatno je ne bi trčao.

Što reći na kraju. Ne volem ove kratke trke. Ne volem ni trke s više krugova. Sigurno dolazim iduće godine.

Repetitio est mater studiorum

Ukratko, od iduće godine neću više trčati za AK Vrbovec. Nema nikakvih svađa, repova, dugova. Bilo je to dobrih 8 godina. Naprosto imamo potpuno različite prioritete i ne vidim da se će oni s bilo koje strane mijenjati, tako da,
That’s all Folks!

PS
Neću podijelit na fb-u, pa ko zna hoće li tko skužit 🙂

Napisano prije četiri mjeseca. Tempus fugit! Znam da je bar jedna osoba skužila. Rare avis! Quo vado? Pa ne znam još, iako moram priznat imam neke ideje. Možda ću trčat za neki klub. A možda ću bit i res nullius. Zašto? Varietas delectat.

Nekakav suma summarum proteklih 8 godina:

Pregled treninga, utrka i godišnje kilometraže
Godina Trening Utrka Kilometraža
2009. 134 12 2026 km
2010. 188 16 3044 km
2011. 208 15 3192 km
2012. 234 12 3481 km
2013. 253 12 3725 km
2014. 269 8 3886 km
2015. 267 8 4011 km
2016.* 234 7 3743 km
* a još nije gotova :mrgreen:

Što se utrka tiče:

  • 15 maratona (od toga 4 Plitvička) – najsporiji prvi u Zagrebu 2009. – 3:35:42
  • 43 polumaratona (bit će još jedan) – najsporiji u Vrbovcu 2013. – 1:40:41
  • i nešto ostalih trka

Obično “treninge snage” radim posebno. Ne bilježim ih, a trebao bih. Skupilo bi se toga.

Nešto sam i piskarao na službenoj stranici kluba.

Dixi

Post scriptum
Da slučajno ovo ne bude još jedno mrtvo slovo na papiru opalit ćemo i jedan urbi et orbi 🙂