Dan nakon zadnje objave na blogu sam moral promjenit ime na Stravi. Franju Tahyja je zamijenio Komandant Sava Kovačević. Najbolje da sam sebe citiram (s fb-e i ig-e):
Da parafraziramo druga Hipokrata: Očajna vremena zahtijevaju očajne mjere. Ko da nije dovoljno da HŠovci ruše sve po redu (pa di će se onda jazavci iz Bukovca preselit? Na Iblerov trg? Ti boga!), nego su još svako malo postavili table: Zabranjen ulaz neovlaštenim osobama. Ti boga! Pa kaj ovi z motorkama su prokuristi, sa sekirama zakonski zastupnici, a s traktorima opunomoćenici? I onda idem dalje i odjednom se još i nekakva pruga pojavi, a fali mi još kilometar. Dođe čoeku da je digne u zrak. Tako da sam odlučio obnoviti uspomenu na vremena kad se znalo ko je gazda u šumama! Je nek! I gorama! Ti boga!
I ne samo to! Dan poslije vijest o spašavanju jazavca iz nekakve jame u Zagrebu! (link) Isto tako sam vidio da su nekakvi merkati po fb-u počeli spikati o ilegalcima, kretanjima po šumama, poljima, bla, bla, bla, ajde ekipa smanjite doživljaj. Ništa vi ne znate. Zna se ko zna. Sava zna.
U ova tri tjedna sam otkrio još nekoliko odličnih staza i stazica za trčanje pa se nekim čudom i tjedna kilometraža umnožila: 112 km, 107 km, 112 km. Nikad nisam imao toliko kilometara zaredom u tri tjedna. I dalje trčim bez nekog posebnog plana. Kad krenem s trčanjem čak nisam ni siguran koliko i kako brzo ću trčat. Osjećao sam se nešto kilavo u ponedjeljak, utorak i srijedu zadnji tjedan, a onda sam u četvrtak lupio 22 i nešto km na 4:24, bez okrepe, bez majice, bez ubijanja. Možda vura krivo mjeri (btw. izašao je novi Polar. Strašno! Dobar mi je i ovaj koji imam, ali možda krivo mjeri, ma sigurno krivo mjeri, a novi možda mjeri točno, ma sigurno mjeri točno, još samo 99 puta napisat i ….). Idući tjedan ću ipak smanjit kilometražu. Tjedan za odmor. Mislio sam krenut s putačima ponovno, bar stotke, ali ne znam.
Nove tenisice još nisam isprobao. Vjerojatno hoću uskoro. Sljedeća dva tjedna su ključna. Opro sam danas i tri para starih tenisica. Izgledale su, kako da kažem, pa ono, izgledale su tako da su mi malo trnci prolazili prilikom obuvanja: Oćel me što sad ugrist?
kajjaznam 