Mursko Središće

Izvješće s trke na kojoj nisam bil. Kako mi se ovo trčalo. U “planu” priprema za ZeGe maraton ova trka mi se činila kao idealna, baš da mi bude trka, a ne kajjaznam tempo-trening. I dobro sam treniral i u srpnju i u kolovozu. Sve se odrađivalo po “planu” osim jednog prekinutog treninga zbog tuče (grad, ne tučnjava :)) i veselil sam se odlasku u Mursko Središće. Em nisam tam bil nikada, em se trče četiri kruga po dva i po kilometra, pa ono prvi prvi krug malo laganije, pa ubrzavanje poslije. Još je trka u subotu popodne, a petkom ne trčim. I ništa, nakon četvrtka me počela bolit zadnja, stražnja, loža, ono iza kvadra. A još je bilo i odlično vrijeme. Pa išel bi 38 i pol sigurno. Pas mater. Još sam se u subotu ujutro premišljal, ali razum je prevladal, ionak bi si napravil još više štete. I kaj sad, naravno, glasić u glavi odi u Klinča Sela, odi u Klinča Sela. Ne. Ne idem. I sad iduća dva tjedna tako.
Inače stvari postaju zabrinjavajuće. Veselil sam se Plitvicama, pa je ispala pušiona, sad Mursko Središće opet pušiona. Morti bi trebal počet bljuvat na spomen ZeGe maratona. Kad bi htel biti jako zloban, recimo da to nije tak nezamislivo. Sjetiš se nekih aspekata ZeGe maratona pa ti se odma … 🙂