Treviso je 03.03. po 10. put bio domaćin brojnim maratoncima. Ove godine je istrčalo maraton 2540 maratonki i maratonaca (355 žena i 2185 muškaraca). Među njima je bilo i trkačica i trkača iz Hrvatske (do 30?). Osim Jastrebaša koji su skoro pa svake godine ovdje, ove godine je bila i brza ekipa iz TK Marathon 95. Bacite pogled na njihove rezultate. Sve se crveni.
Žene
- Valentina Belović – 3:13:29, PB
- Jasmina Ilijaš, 3:25:30, PB
Muški
- Tihomir Cenko, 3:05:49, PB, prvi maraton
- Saša Moslavac, 3:09:07, PB
Kud svi Turci (mogel sam stavit Varaždinci, ali ima i Međimurka, pa z Ludbrega, pa ne bi se štel zamerit :)), … onda sam moral i ja zbežat osobni, 3:02:07.
Lani poslije Ljubljane odlučio sam da ću trčati neki proljetni maraton. Postojala je varijanta i da se pripremam za Čazmu, ali na kraju je prevagnulo na maraton (ipak je to 20 km manje :)). Preostalo je odabrati maraton. Na Stareku sam od Gorana saznal da oni (Marathon 95), planiraju ići u Treviso, pa ak bude mjesta bude mi javil. Druga varijanta mi je bila Bratislava, samo kaj je taj maraton 3 tjedna kasnije. I tak, oslobodilo se jedno mjesto, ja sam uredno treniral, čak i nekoliko puta na traci u teretani, i na kraju završil u Trevisu. Ko kofer. Nit brige s prijavama, sa smještajem, s prijevozom, sa snalaženjem po Trevisu i okolici.
Putovanje je proteklo ok. Na prijavama bez gužve. U vrećici svašta. Keksi, izotonik, sok, orahi, špageti, vino, ulje za masažu. Trkačka majica koja i odlično izgleda. Smještaj malo izvan Trevisa. Opet odličan. Dvokrevetne sobe, velika kuhinja, prostrane kupaonice, mir, tišina, 20 eura po glavi za noćenje + doručak.
Treviso maraton je specifičan po tome što se starta iz tri mjesta Ponte di Piave, Vittorio Veneto i Vidor, nakon malo više od polovine staze se sve stapa u jednu trasu, te se završava u centru Trevisa u starom dijelu grada. Postoji organiziran prijevoz na start, u našem slučaju Vittorio Veneto, to bi značilo putovanje vlakom. Obzirom da Goran nije trčao maraton, onda smo išli autom na start, kojim se Goran vratio u Treviso, odradio trening, i još nas stigao poslikati i uputiti još koju riječ podrške kilometar i nešto prije cilja. U pola osam ujutro je bilo još mraza vani, stakla na autu su bila pod ledom, ali bilo je sunčano i temperatura je brzo rasla, tak da je na startu (9:45) već bilo ugodno.
I tak krenuli smo trčat. Činilo mi se da bi mogao ići ispod 3:05, i donekle se približit 3:00. I tak je u konačnici i ispalo. Standardno, možda sam mogel i bolje :). Da sam si na startu stal bliže zecu na 3:00, pa da sam brže trčal prvi tri kilometra, pa da sam, … vjerojatno bi išel 3:15 :). Uglavnom sam istrčal bez nekih problema, par puta me hvatal grč u jednom od nožnih prstiju, ali ništ značajno. Vrijeme je bilo sunčano, temperatura vjerojatno i 15 stupnjeva, puhao je i lagani vjetar u prsa jedno vrijeme, odn. na nekim dijelovima staze. Svi moji suputnici su odradili odličan maraton, svi su istrčali osobne. Posebno su me cure oduševile, koje su pored svih problema koje su ih zadesili, srušile osobne Valentina za 4 i Jasmina za 8 minuta. Ja ne bi to zbežal. Odustal bi.
Stavrno se čovjek lijepo osjeća dok trči kroz naselja na trasi maratona. Puno ljudi je bilo uz stazu, konstantni: Bravi, bravi, Dai, dai, Forza, forza, … Ima i dijelova koji se ne trče kroz naselja i uglavnom su to onda duge ravnice, pa može to nekom biti monotono. Što se tiče ostalih dijelova organizacije, također je sve bilo u redu i okrepe, i prihvat u cilju i okrepa u cilju. Još jedna prednost je i to što se trči samo maraton, nema polumaratonaca koji smetaju 🙂 U svakom slučaju ako odma posle zime si morate otrčat koji maraton odite u Treviso, ne bute pogriješili.
kajjaznam 