Starek

Pišem po narudžbi.
Cijena: kava (obična, mala šalica, puna do vrha)
PDV: mini dorina (ona jedna iz šaktulje od dvajst komada)

Nakon maratona nisam trčal 17 dana. I onda sam krenuo jako lagano. Prvo trčanje je bilo ok, a onda se pojavilo zatezanje, pa malo led, masaža, deep relief i to je prošlo. Ostala je jedino nelagoda. Valjda će i ona jednom proć. Do Stareka sam trčao lagano, lagano i lagano. Nisam imal ideju kako trčati Starek. Na 1:45, 1:40, 1:35? Brže od 1:35? Kako će noga reagirat na takvu “brzinu”?

Prehrambene pripreme su krenule u petak. Bio je i neki nogomet. Kupil sam si pol kile pancete i kilu grožđa, onak za grickat, dok gledam tekmu. Polovicu pancete i grožđe sam riješil prvo poluvrijeme, a onda sam gledao nešto drugo. Ne znam što, ne sjećam se. Ja se obično puno toga sjećam, pa vjerojatno to govori o kvaliteti igre. U subotu smo riješili i drugi dio pancete, i dosta sarmi. Kaj ćete, Brace yourselves! Winter is coming. Nedjeljni doručak, pa kruh, margo, pekmez, baranjska kobasica, gouda, kava, čaj.

Došli smo na Jarun, nešto prije pol deset, obavio prijavu. Nisam išao na još jednu kavu. Tak da sam do starta utrke bio na nogama. Za razliku od svih utrka ove godine, iz kluba nas je bilo poprilično. Šest muških, tri žene na startu polumaratona. To nam se nije desilo godinama + još petero na 5km + još dvoje na treningu.

Vrijeme je izgledalo idealno za trčati brzo. Izgledalo mi je nekak hladnjikavo, pa sam obukao dugu majicu, pa gore kratku. Ipak bum trčal sporo. Nisam se baš ni zagrijaval. Za razliku od prijašnjih gužvi na startu, ove godine je sve bilo onak fluidno. Fuck. Nisam normalan.
Umrla je stara nada
Rujna jesen nemir nosi
Blagi fluid listopada
Struji sad u tvojoj kosi.
Inače, Melkior Tresić (bez Pavičić). Umjesto Enke, na pamet mi padaju ovakve bedastoće.

Odjednom su svi počeli trčat. Pa sam počel i ja. I tak trčim ja, trčim. Svaki korak sa strepnjom, sad će da zaboli, samo što nije, sad će. Ali nije. Noga je izdržala. Izgleda da bu sve ok. Prvi lap sam stisnul na 10km i tu je tempo bio 4:24. Idućih 6km sam išao 4:17 i zadnjih 5km na 4:11. Da li sam imao plan da ubrzavam, nisam. Ali, pa gle onog ispred mene. Pa približavam mu se. I onda malo to stišneš. I hop. Već sam ispred. Niti u jednom trenutku mi nije bilo teško. Tek u trećem krugu sam pomislio da možda i nisam trebao stavit dvije majice. Vjerojatno sam mogao brže. Lijepo se ovako ubrzavat, ako se prema utrci postaviš kao prema treningu. Uredno staneš na okrepi, prošetaš, popiješ čašu vode ko čovjek. U konačnici, sekunda ispod 1:31 na šestom Stareku zaredom. Niti na jednoj drugoj utrci nisam bil toliko puta. Po ničem mi nije naj, al svejedno idem na nju. Bzvzvzvz.

Skoro pa odlična slika. Nisam na slici :), a bome nikad neću trčat ko ekipa sa slike.

Čestitke Ani na prvom polumaratonu, 1:56, bez nekih posebnih priprema i treninga dužine. Čestitke navijačima uz stazu. Čestitke naručiteljici teksta.

Ipak nisam tenisice za utrke sasjeko sjekirom na panju. Pružit ću im priliku da se iskupe na treninzima. Kupil sam nove. Nekave Mizuno. Lijepo izgledaju. Kupil sam si i čarape. Jedan par. Imaju garanciju dvije godine. Čarape. Garanciju. Dvije (2) godine. Čarape. Neću napisat cijenu.