Nogomet

Jednom godišnje igram nogomet s dijelom firme i to u Varaždinu. Kod Tanca, dvesto metri od cilja Varaždinskog polumaratona. I tako već 5 godina zaredom. Uvijek se igra ponedjeljkom. Ima nas šest ekipa SAP, UIKT, VIRT, SSSI, STDS i SSO. Podjeli nas se u dve grupe po tri, pa svako s svakim. Prvoplasirani igraju za prvo mjesto, drugoplasirani za treće i trećeplasirani za peto. Ove godine smo izgubili u finalu, pa smo bili drugi. Tekma je završila 2:2, samo smo slabije pucali penale. Gubili smo 2:0, ali mi smo ipak ekipa s karakterom. Dosada smo dvaput bili prvi, jednom drugi i dvaput treći. Odigrali smo 15 utakmica i nijednom nismo izgubili u regularnom dijelu. Devet pobjeda i šest neriješenih. Nakon tekme je večera na katu kod Tanca. Ovaj put mi je lijepo lego odojak, francuska, Nikšićko i torta.
Ne znam baš koliko maratonci prakticiraju nogomet i kakva su im iskustva, al mene ovaj jednom godišnji nogomet boli još par dana nakon. Odvikao sam se. Mislim da ću pauzirat iduću godinu. Ionako vjerojatno čudno izgledam na tom igralištu. Stub obrane od 69 kila u brooks glycerin patikama. Dvije godine zaredom se održavalo dva dana nakon Plitvica. Moral sam nekoliko kilometara otrčat za zagrijavanje na Slobodi da uopće dođem sebi, da se pokrenem. I tak igrali smo finalnu ove godine, i negdje u drugom poluvremenu kužim kaj se bu desilo i zderem se: Ne, ne ispast, ne ispast. Ali uzalud, i onda sam moral malo jače ući u duel i ništa, nakon toga van iz igre. Nekaj me u nogi zabolilo. Još u utorak i srijedu sam lagano trčkaral, ali je bio problem hodanja po stepenicama, tak da sam si uzel pauzu do nedjelje i trke na domaćem terenu.
Trka na domaćem terenu nije mi neka prednost. Ukratko, nije mi najdraža trka, uvijek mi pada u nezgodno vrijeme godine, kad nisam baš nabrijan na trke, već na lagane treninge, skoro uvijek je vruće (jučer nije bilo, al se opet moglo zgoret). Inače trka je ok. Staza je dosta atraktivna. Znam, znam, osim zadnjih 500m. Kaj da vam velim, to tak mora biti. Dogma . Grbava je i horizontalno i vertikalno. Recimo da je vrlo zahtjevna kad je temperatura preko oko 30.
Organizacija je na visokoj razini za HR prilike. Naprosto su to činjenice. Jučer sam odradio 40. polumaraton, imam još 11 maratona u nogama i još dvadesetak drugih trka, matematičar sam po struci, pa recimo da sam dovoljno objektivan da iznosim takve stavove. Za 50kn dobije se trka, sa označenim svakim kilometrom, 8 okrepa na stazi (potkraj se osim vode na okrepama pojavljuju i banane i cedevita i šećer), diploma za finišere s fotkom ulaska u cilj, majica. Zadnje dvije godine klopa je više ljetna, pa umjesto graha i kobasica, jede se tjestenina i to i za biljojede i mesoždere. Dovoljno ima sokova, pive i vode u cilju. I to ne samo za trkače. Osigurane svlačionice i tuševi u cilju. Ove godine je bila i masaža. Obrada rezultata je vrlo brza. Bilo bi lijepo kad bi mogli imati bogatiji nagradni fond za ukupne pobjednike, te više poklona za kategorije.
Ja sam odradio još jedan standardan Vrbovec. Ovaj put je to bilo 1:36:21. Uglavnom sam svaki doskok na desnu nogu očekivao sa zebnjom. Skupi se dosta tih doskoka na 21 km, pa bi se moglo reć da sam se zacrvenil od ozeblina, a ne od sunca . Posebno sam strepio od nizbrdica. Trudio sam se skratit korak. I noga je sve to izdržala, nije bilo nikakvih bolova. Danas je također bila ok, pa se s nestrpljenjem čeka današnji trening, uz prigodni pjesmuljak Znate kak se furamo? Lagano, lagano … Mogel bi pisat da sam prvi dio išel brže, pa na ovom kilometru ovo, pa na onom ono, pa kak me Jura prebežal i tak, al mi se neda. Idem delati.