Baš mi paše ovaj zimski half u Varaždinu. Dobra mi je to trka za trening, a i malo mi razbuca pripreme. Nisam imao neki plan što i kako, pa je onda stigla obavijest da se za vikend radi progresivna dužina, pa sam onda odlučio to malo izkombinirat. Odmah sam odustao od pokušaja da trčim prema predloženom planu jer prestar sam da bi sve to popamtio, a i ne volem nešto tu strogo propisanu progresiju jer je to tlaka. Pa sam onda odlučio napravit duže zagrijavanje, na kraju je ispalo 8km na 4:52 i to neplanski progresivno. Da sam bil pametniji odmah bi oćel na Dravu, ovak sam malo trčal prema gradu, pa po trim stazi pa tek onda Drava. Iduće godine odma idem na nasip. A možda bu pol metra snega, pa ću kružit oko dvorane. Na kraju sam ipak napravio nekakav plan za polumaraton: tam 4:35, nazad 4:25, tam 4:15 i nazad 4:05. Plan se odmah raspao jer sam odmah bio na 4:20 i tak. Pa se skoval novi plan: nazad 4:15, tam 4:10, nazad 4:05. Onda smo stigli tam na 4:18, pa nazad na 4:12, pa tam onda na 4:02, pa nazad 4:03 i toliko o mom planskom progresivnom treningu. Pustite me da trčim! Planovi mi samo smetaju. Onda sam još odradil i 3km rastrčavanja. Nazubatalo se na kraju 32 km.
Ajmo malo i o trci. Bilo je puno više ljudi nego lani. Slovenija, Bosna, Mađarska. Stalno je bilo nekoga za ganjat i kak da se držim plana. Obzirom na koncept bilo mi je zanimljivo pratit i rasplete u ukupnom poretku. U filmu koji smo gledali na putu za Ravennu dodavao se i nekakav hendikep za žene pa se gledao samo apsolutan poredak. Možda ima i takvih trka. Ovdje je kod muških prvi bio Matjaž Vrhunc iz M55, dok je kod žena prva bila Helena Javornik iz Ž50. Osim njih moram spomenut i cucka koji je odbežal polumaraton i to prilično dobro. Bar mi je tak izgledalo. Vjerojatno ćemo po slikama moći otkriti vrijeme. Organizacija standardno dobra. Ajde nije da sam bio impresioniran kuhanim vinom. Ipak sam ja butelješ, a ne demižonaš. Vjerojatno su i ljubitelji finišerskih medalja zadovoljni.