Awesome

Sinko mi se vantage m sa polar flow, pa sam ošo pogledat activity, a ono iskoči session feedback, oči mi se zacakle i klik na awesome 😀

Meni je half u Vrbovcu bio awesome. Joško? Teško.

Dakle, krenimo, redom, od mosta. Nakon posta o mostu u ponedjeljak, most je posto nedostupan, pa sam se prebacio na rezervni položaj i pričuvni most. Od ponedjeljka su krenule i vrućine. Treninge sam kroz tjedan odrađivao od 17h sa skoro nimalo hladovine. U ponedjeljak, utorak i četvrtak sam imao lagani nadzor mosta, dok je srijeda bila rezervirana za sajmište i 11x300plus. Za razliku od prethodna tri dana di sam se i dosta patio, četvrtak je već bio cool. U subotu još laganih, jutarnjih 12km. Navečer je bila obljetnica završetka osnovnjaka. Nakon večere sam si drmnul i deci crnoga. Lego sam u krevet u 2 ujutro. A bemu miša nisam mogo ići prvi doma. Karakter. To je sad in.

U nedjelju se usto u 7. Obavio sve što sam trebao i zaputio se u Vrbovec. Jedna od najtežiš stvari u pripremi trke je bilo odabrati za koji running team ću trčati. Glogovnica Pikes sam odmah u početku eliminirao. Nekako sam uvjerenja da bi Črnec Caymans imali veći marketinški potencijal u vrbovečkom kraju, ali sam se ipak na kraju odlučio za Bukovec Badgers. Start trke je u 10, vruće je, a bit će i vrućije, pa sam na glavu stavio svoju novu super ultralight anti hot crvenu rođenu u Švici, a napravljena u Kini, šiltericu. Predivna je. Stavio sam i crvene flyknit epic react patike. Nisam trčo u njima od Amsterdama lani, pa da se malo nasaftaju sa znojem. Vrijeme do starta sam proveo u hladovini. Tko se vidio zagrijavat na plus 30?

Krenuo sam iz zadnjeg reda. Da se slučajno ne zaletim na početku. Ideja je bila ići uzbrdice čvrstvo (što god to značilo), te iskoristit sve okrepe maksimalno (zaustavit se i normalno popit, umit, zalijat se), pa kak bu bu. I tak sam se u konačnici zaustavil na 9 okrepa (pa makar bile na kilometar udaljenosti). Recimo, ako samo protrčite uz okrepu i zgrabite čašu, mogu vam promaći zanimljivi detalji. Primjerice, na okrepi kod GEM-a u kanti uz stol su se hladili gemišti. Nisam si ga popil. Kaj da velim? Karakter.

Polumaraton sam završil na 1:35, a Strava veli da sam trčal 1:32. Znači, bar 3 minute sam potrošil na okrepe. Mogli bi reći da sam imal Mate Mišo trening dionica: od okrepe do okrepe … I drugi dio nakon okreta u Kamenici na 9 i po km sam odradio brže od prvog dijela. Baš sam to dobro odradil. Toliko sam si bil awesome, da sam zaboravil i pivu popit.

Utrka je bilo odlično organizirana, pa se zahvaljujem svim volonterima, vatrogascima, prijateljima i članovima AK Vrbovec. Fakat je bilo awesome.

Rokeri s Črncu

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši, most

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši most

sruši, sruši most,
sruši, sruši most,

most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
most sruši, sruši, sruši,
sruši, sruši most

a sad su na rasporedu želje, čestitke, pozdravi, EPP, mali oglasi na radio televizija Črnečki plićak:

Yul Brynner želi svima ugodno čekanje rušenja mosta uz kompoziciju “Šta bi dao da si na mom mjestu”

Da kužim, kužim, da ne kužite, osim onih koji kuže, ali nisam mogo izdržat, kužite?

Prva trčanja radi trčanja sam odradio na nogometnom igralištu. Negdje u ovo vrijeme prije 13 godina sam odlučio prvi put trčat izvan igrališta. Ceste nisu dolazile u obzir. Svakodnevno sam prolazio uz nasipe na Glogovnici i Črncu, pa ajde da vidimo jel se da trčat po tome. I tako sam prvo završio na nasipu uz Črnec. Uz nasipe ide i mostovi, pa tako i Črnec ima svoga mosta. Most je u popunom skladu s kurikulumom iz ONO i DSZ, taman je toliko širok da se tenk parkira gore i nema više cile, mile. I sad će to proširivat, a ono mađarci i talijanci opet nešto klikeču. Morat ćemo onda kupovat širi tenk. Tako da se već mjesec dana opraštam od mosta. Još nije srušen, a kad će ne znamo. Btw., hakeri su ga zatvorili prije tjedan dana i svakodnevno updejatu informacije o obilasku.

Što se tiče trčanja, od zadnjeg tipkanja, da spomenem da sam pretprošli tjedan odradio 17x200plus + 7x300plus. Kružio sam po igralištu, pa sigurno sam u svakoj putki išao više od 200, odn. 300, a sad koliko … Prošli tjedan sam išao 5x1km. Kad sam krenuo sa zagrijavanjem, prvo sam mislio da ću 1′ 2′ 3′ 4′ 5′ 4′ 3′ 2′ 1′, pa onda da ću trčat 2x(800m 600m 400m 200m 100m), pa 3x(3′ 2′ 1′), pa 7x800m, pa sam nakon 4 km stisnuo lap i trčim, a nekako sam si spor, pa odustajem od prve kombinacije, trčim dalje, jedva spuštam ispod 4:00 po tempu, prelazim i 800m i 3 minute, a možda da napravim 1500-tke? Evo ga, hiljadarka, stišćem lap, 3:57. Ipak bu 5x1km. Napravit ću pauze po 3′. Krenule vrućine, pol šest, nigdje lada. Vlak bio bez klime, pa sam već i blago dehidriran. A i južina me suši. Ako izvučem još 4 ispod 4 bude cool. Šta izvuku, išo sam ko tatar: 3:56, 3:54, 3:51, 3:49. U subotu yad. Skoro i che mer. Premalo tekućine sam uzeo. Umjesto bar litre i vode uzo sam litru i pol litre vode. Na koncu 30km na 4:47.

U nedjelju 16.06. svi idu u Vrbovec, pa idem i ja. Pa makar i most srušili do tada. Na polumaraton. Ne da mi se trčat 5icu ili 10icu. Prva staza u Hrvatskoj s KiP certifikatom. Plan, isprobat novu kapu. Ljepša je od noxove.

Književni kutak – uz dinosaure, čitam (ponovno) Kehlmannovo Mjerenje svijeta. Usput u rujnu izlazi A Little Hatred, 7. knjiga iz First Law svijeta, e Abercrombie care!, pa debelog Martina tretirajte poput smrdljivog.