Plačipi…

..čka.
2017. 12 dana bez trčanja, 2016. 15 dana bez trčanja, 2015. 15 dana bez trčanja. Nakon odrađenog prvog trčanja kmečanje na fejsbuku o patnji:

“Lakše je otrčat zadnjih 10km na maratonu, nego prvih 10km nakon odmora.”

Danas, nakon 19 dana off, 12km na 4:31. Umjesto lea, garčina. Kad sam već spominjo fejsbuk, moje trčanje je jednu sekundu presporo da bi bilo lagano. Ravni offroad. Wtf!? Prije trčanja sam očekivao da ću umirat na trećem kilometru na 5:17 tempu. Možda je tajna u kompresijskim dogmica, a možda 405ica krivo mjeri, a možda sam i smršavio 😀 ?

Mogo sam uzet još 1 dan odmora, prijavit Stareka i ići ispod 1:30. Ili, još bolje, maraton u Firenci. Kako nalaže novija vrbovečka maratonska škola, u petak odradim dužinu od 30 do 33 km, po mogućnosti na nogometnom igralištu, i za 10 dana jedem malu decu, a bogami i penziće na maratonu. Garant ispod 3:10.

Ovaj mjesec mislim samo trčat kao muha bez glave, a možda i idući. Nikava ubrzanja, putači i slično. Samo drillse dvaput tjedno. I snagu triput.

Martinje je, pa treba popit neko vino. Gledam ja jučer neku novozelandsku krimi seriju i ono prvo ubojstvo, utopilo ga u pinot noir. Pa kud baš u vinu koje sam planirao pit? Srećom, ispostavilo se da je utopljen u merlotu, a samo premješten u pinot, pa mogu ovaj slučaj tretirat kao ogromnu mušicu. Od vina s tombole iz Križa škrlet smo rješili, a ostale su još dvije graševine. Jedna je neka vatrogasna za poslovne partnere. S tim vinom nema zajebancije. To bumo skuhali.

Nakon tekac.net-a, Garmin Connecta, Strave, PolarFlowa, Movescounta, kreirao sam si i account na Training Peaksu. kajjaznam, možda da još sve exportam u exelice i krenem prepisivat u tekice?

An aging marathoner

Ko osvrt na sezonu. Neda mi se ići tražit što sam lani napisao koje utrke ću trčat ove godine. Ovako po sjećanju čini mi se da sam promašio dvije trke. Današnji Cener (uživo javljanje na sve tri nacionalne televizije u središnje informativne emisije) i maraton u Firenzi.

Pozitivne stvari

1. Nije bilo ozljeda. Čak ni nekakvih smetnji koji bi me primorale da preskočim trening ili dva. Možda zato jer radim redovito vježbe snage, a i nešto drillsa je ubačeno, a i trči se donekle po raznolikim terenima. A možda i zato jer ne treniram dovoljno jako. I sad ću ja tu ko nešto jadikovati, ccccccc …

2. Drugi ekipno na PH u maratonu na Plitvicama. Lani kad sam bio dobar bili smo četvrti, sad kad sam bio loš bili smo drugi. Kad sam pisao o razlozima odlaska iz AK Vrbovec jedan od razloga je bio i sportski motiv. Ekipno PH u maratonu je bio taj sportski motiv. Vrhunac karijere. Da citiram imenjaka: Moja Himalaja je, pa, Kalnik 😀

3. Toliko sam loš ove godine da se moram hvalit osobnim na 5 km.

Negativne stvari

Pa ustvari nema nešto vrijedno spomena. Možda malo taj nedostatak motivacije da izvučem iz sebe više na utrkama. Da dam 119,99 %. Nekako sam, pa kajjaznam, 89,99 %. Ponekad pogledam intervjue naših sportskih veličina na teveju. Izgleda da su svi odreda članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Od Zvonimira Šeparovića draža mi je Deena Kastor:

We make choices. I hate to say ‘sacrifices.’ When I speak to younger groups, to colleges and other younger athletes, I say ‘we don’t make sacrifices. If we truly love this sport and we have these goals and dreams in the sport, the classroom, or in life, they’re not sacrifices. They’re choices that we make to fulfill these goals and dreams.

A, da, skoro sam zaboravio. POGORŠAO sam si i osobni na polumaratonu ove godine. Kad je bal, nek je bal. Sad iznosi 1:25:09 i otrčao sam ga 2016. u Varaždinu. Kad su u pitanju izmjere staze, u stilu dečeca z Sutle, ja ne smatram ove HASine verifikatore kompetentnim, već samo sud AMISa. Da nastavimo u istom stilu. Lakše si bum srušil osobni u polumaratonu iduće godine. BUM, BUM, BUUUUUM!!!!

Obzirom da Split i proljetni Zagreb imaju odgovarajući papire, onda se eksplozija može očekivati u jednom od ta dva grada, a bogami, možda i u oba. A možda me i uhapse zbog terorizma.

Maratonski planovi? An aging marathoner tries to run faster