Komandant Data

Pročitao sam Homo Deusa, pa da napišem nešto. Obećo sam. Volove se drži za rogove, a algoritamskog homo sapiensa za riječ. Nisam vodio dnevnik čitanja, niti sam neke dijelove ponovno čitao, tako da su ovo samo prve impresije, ali sigurno ću ponovno čitat. Dobre knjige uvijek ponovno čitam.

Yuval Noah Harari je izraelski povjesničar. Svjetski poznat je postao s knjigom Sapiens: Kratka povijest čovječanstva. Izašla je na engleskom 2014. Dvije godine kasnije izlazi i Homo Deus: Kratka povijest sutrašnjice. Knjige su vrlo čitljive, tako da pravac knjižnica. Odmah. Crta. Điboni.

Već ste vratili? Oke, možemo nastavit. Harari je povjesničar, pa sukladno Ciceronovoj historia est magistra vitae, pokušava nam proreći budućnost. Pa, ukratko, na Zemlji ništa novo. Ak si robovlasnik, feudalac, kapitalist, eloi, bogat, elita i slično bude ti bolje, a ak si rob, kmet, proleter, morlok, sirotinja bude ti lošije. To vam je tak. Možda budemo i svi jednaki, ako nas zli UI i roboti istrijebe ili odluče stvorit novu verziju, kajjaznam, 2.17.3. Matrix spika. Ionako smo ovdje gdje jesmo zato jer zmišljamo, pa kaj onda ne bi zauvijek mogli biti u nekom izmišljenom svijetu. A možda dođe i asteroid. Prilikom čitanja u par navrata su mi misli odlutale k Hyperion Cantosu i Ilij/Olimp ciklusu od Dan Simmonsa. Ne znam zašto. Mogo bih opet ići to čitat, a baš sam se mislio bacit na Jurassic Park. 

Najzanimljiviji mi je dio o novoj ideologiji/religiji. Dataism. Vidio sam da su neki kod nas to preveli sa religija podataka. Koji bezvezizam. Treba se to zvati podatkoizam. U trenutku nastajanja ovog teksta, za Google, Bing i Fejs ne prostoji riječ “podatkoizam “. Pa onda valjda ne postoji uopće. Baš me zanima koliko će trebati vremena da se počne pojavljivati. Tako sam i ja počeo hraniti data flow zvijer. Možda će se to računat pod kakav sakrament ili čvrklju u partijskoj knjižici? Ko zna hoćemo li slaviti i dan Komandata Date? Priznajem, stisnul sam lajk na fejsu više od 300 puta, a videl sam jedan dan obavijest da su i mene lajkali više od 6000 puta, pa me onda fejsovi algoritmi znaju bolje od bilo kojeg živog bića uključujući i mene. Pa kad još tu prikljuće i gugletovi algoritmi… Priznajem, dosta mi je Jave, bacam se na Python (naziv ima veze sa Monty), i krećem proučavat machine learning. Ako ne možeš pobijedit neprijatelja, pridruži mu se. Pa neću valjda kupit konja i koplje i jurišat na baznu stanicu ili s bejzbol palicom ganjat samovozive aute po cesti.

Trenutno čitam William L. Shirer: The Rise and Fall of the Third Reich. A možda bi mogo kupit knjigu o ravnoj zemlji?

Kozac-i

Sukladno najavi odradio u subotu 10km lagano od 8 ujutro. Bilo je ugodno, bez sunca, s oblacima. Pa kad sam popodne proveo desetak minuta vani, odjednom mi je u glavi bila samo jedna riječ. Fuck. Moji planovi za polumaraton  u Varaždinu su fulali godišnje doba.
Ujutro sam pokupio Ljilju u Dugom Selu, tako da ne idem sam na polumaraton. Pa nakon što smo podignuli startne pakete otišli smo na kavu s Branimirom. Na kavi nam se pridružila i Branimirova ekipa s hitne iz Čakovca. Pa neće valjda danas bit tako. Doručkovao sam u 7, ali sam nešto ogladnio, pa sam još smazao i sendvič iz startnog paketa. Malo sam se i zagrijavao s Hrvojem, pa još otišao obavit wc, pa popit vode u birtiju i skoro zakasnio na start. Nije mi se nešto dalo gurat u startnom prostoru, što je u konačnici rezultiralo da mi je neto vrijeme 15 sekundi brže.

Nakon 1. kilometra kad se malo situacija rasčistila sam se počeo i ubrzavati, ali nisam nešto posebno pratio tempo. Bitan mi je bio osjećaj. Nakon petog sam trčao neko vrijeme s Ivanom. Polako smo prestizali ekipu ispred, a to je uvijek godi duši. Nakon nekog vremena sam se malo odvojio, još sam malo stiskao i nije bilo problema. Na 17. km sam stisnuo lap i počeo polako s usporavanjem. Nekak sam si gruntal, odradil sam si 15km malo jače, dosta je toplo, minuta sim ili tam mi onak ništ ne znači. Na 18. km sam se i zaustavil na okrepi. Ipak je tu bila pleh muzika i mažoretkinje. Mora čovjek bacit oko. Dobar je bio i band i deejayica. Pred ciljem sam imal i navijače. Fala Severi. Samo ih je 3 trčalo. Na kraju: 1:28:37 (1:28:22). Cool trening. 
Nisam fural šiltericu, pa mi se faca lepo zacrvenila.

Bilo je i osobnih. Posebno je vrbovečka ekipa bila nabrijana: Viktorija, Mirela, Joža, pa još je i klupski kolega Hrvoje išao osobni. Kaj da je bilo deset stupnjeva hladnije? Masakr. Ljilja je uzela 2. mjesto u kategoriji. Čak sam i ja ubo 3. mjesto u kategoriji. Varaždin standardno standardan. Nemam kaj dodat ni oduzet. Dolazim i iduće godine, obzirom da ne idem u Berlin, ni Budimpeštu, ni Košice. Zasad škicam Valenciju ili Frankfurt. 

Kozac-i – muški G.O.A.T.-i. U nedjelju ih je bilo dva. Kipchoge i Mayer. Za Kipchogea je jasno. A Mayer? Pa ako možeš srušit za 80 bodova svjetski rekord u desetoboju, onda si Kozac.

Burger

Dobili smo crne pamučne majice za trčanje, a obzirom da sam ja ipak neka faca, onda sam izvuko iz ormara neku plavu trkačku majicu s firminim oznakama. Mislio sam trčat u najfensi crvenim tenisicama koje imam. Nike Epic React Flyknit. Obuo sam ih par puta doma i malo nosio po sobi. Na poslu sam se presvukao i krenuo prema Velesajmu. Na Velesajam sam stigao sa žuljem na desnoj nozi, a ni lijeva nije bila daleko, pa sam posegnuo u torbu po svoje druge po redu najfensi crvene tenisice Nike Pegasus 35. Usput, kupio sam i crvene Mach Hoke (u dolasku su). Da parafraziram Logena Ninefingersa:

You can never have too many red running shoes.

Zagrijavanje. Jedno 6 kilometara. Sreo klupske kolege Roberta i Hrvoja. Jedno 15 minuta prije starta stao u prvi startni red. Malo popričao sa Tihomirom. Promjenio čovjek firmu i sad mi radi konkurenciju u bankarskom sektoru. Na koncu završio u 7 redu na startu. Preživio prvi zavoj i onda nakon par stotina metara neki jazavac me gura. WTF?!? Imam i svjedokinju Jelenu. Nakon kilometra sam spazio Ivana, forumsku konkurenciju, pa sam ga malo ometao. A što ćeš, ne mogu više do ovih službenih postolja, pa se tješim neslužbenim titulama najbrži bankar (bar dok se Pleh ne vrati), najbrži forumaš (možda) i slično. I tako trčim, trčim, trčim, nikako da počnem cvilit, trčim i dotrčim do cilja. Popravljen osobni na 5km za pola minute. Sada iznosi 18:49. Deset minuta nakon trke sam smazo burger bez ikih problema. Jeo sam uz ciljni prostor, tako da snimim kad dođe kolega IGS, koji je odradio svoju prvu trku. Popili smo još pivo poslije, pa sam ošo na vlak i doma. Ove godine je finiširalo 5300 ljudi, skoro 1500 više nego lani. Obzirom na brojke, prostor, vrijeme, mislim da je odlično organizirano. Ići ću i iduće godine.
Sad odradit snagu, pa sutra jedno 10km, leo ili spori garo, i u nedjelju Varaždin polumaraton. Ne znam još kak ću trčat. Juriš, tempo maratona ili po četvrtinama?

Nesretnik

Nastavio sam trenirat putače po prostim brojevima. Samo jednom sam sfušao. Odradio sam 8x1km. Toliko je i trebalo. Mislio sam 11, ali imao sam katastrofalnu pripremu za trening. Em je bilo vruće, em sam krivo jeo taj dan, a i nisam dosta ni tekućine popio, pa sam još odlučio i skratit pauze između hiljadarki, pa kad sam još nakon četvrte popio malo izotonika, e tu je bio kraj. Inače, prije smo trčali 6x1km, pa bi onda to značilo da ću ja ići 7, a sad odjednom treba 8?!? Dođe mi da ispucam jednog Krležu

"Ni med cvetjem ni pravice", rekel to je fijolice ... khhh, khhh

zapelo mi nešto u grlu, khhh, khhhh

Vidim da mi se dosta treninga pojavljuje broj 13. Ne bi vjerovali, ali osim što je prost, 13 je i sretan broj. SRETAN. Ako se nisam se šlogiro kad sam to sazno, …, a već sam mislil počet nosit češanj češnjaka v žepu od šorca na svaki trinajstičasti trening, za svaki slučaj.

Za dani prirodni broj n=n0, definiramo niz n1, n2, ... pri čemu je ni+1 suma kvadrata znamenki od ni. Kažemo da je n sretan ako i samo ako postoji j takav da je nj=1.

Primjerice 193:
1² + 9² + 3² = 91
9² + 1² = 82
8² + 2² = 68
6² + 8² = 100
1² + 0² + 0² = 1

Za zadaću provjerite da je 13 sretan broj.

Primjerice, prošli tjedan sam odradio 13×30″ u ponedjeljak + drillse. Srijeda je bila posebno prosta: 17′ zagrijavanje + 3×13′ s 3′ odmora + 19′ rastrčavanje. Nisam to trebao trčati u srijedu, već valovitih 10km. Kilometar na 4:10, pa na 3:55, pa na 4:10, pa na 3:55, … Odmah sam bio skeptičan, a nakon što vidio reakcije ostalih nakon tog treninga, postao sam vrlo skeptičan. Nije da ne bih to mogao odradit, ali previše bih se izživcirao u pogađanju tempa. U subotu sam išao trčat dužinu, pa mi je palo napamet da je odradim valovitu. I inače je valovita jer je teren valovit, pa je i tempo valovit, ali odlučio sam još malo stisnut tempo na ravnijem dijelu (otprilike 2km):

	Duration	Distance	Pace	Total distance
1	0:21’19.6	4.21	5’04	4.21
2	0:08’47.0	2.01	4’22	6.22
3	0:12’09.6	2.53	4’48	8.75
4	0:09’46.3	2.26	4’20	11.00
5	0:12’47.5	2.66	4’48	13.66
6	0:08’50.7	2.09	4’14	15.75
7	0:12’00.0	2.46	4’53	18.21
8	0:09’34.1	2.25	4’15	20.46
9	0:12’48.9	2.67	4’48	23.13
10	0:08’49.2	2.12	4’10	25.25
11	0:12’21.1	2.43	5’04	27.68
12	0:08’36.6	2.05	4’11	29.74
13	0:07’33.3	1.43	5’16	31.17

Kud baš 13 lapova! Baš mi je legla ova dužina. Mogao bih još koji put to otrčat. Još sam popodne odradio i 3 i po efektivna sata na flakserici.

Danas (ponedjeljak) je trebalo napravit 12x400m. Mislio sam 13. Obzirom da idem na B2B (kad već ne mogu ubost povišicu, da bar ubodem majicu od firme), otrčat ću 11. Da se malo prišparam. Možda počenem cvilit 800m kasnije. Ne volim nešto ni 400tke, pa sam si gruntal nešto oćul trčat 11×83″ ili 11×89″. Oke, trčal sam 400tke, nije da ih baš toliko ne volim.

Kad već spominjem treninge koje ne volim, onda je definitivno tu i progresivni. Probao sam par puta, ali cijelo vrijeme ti Progres čuči na ramenu, pa ti šapuće u uhu, jesi prespor?, jesi prebrz? spor?, brz?, zec? puž?, a ti stalno buljiš u vuru i onda se opet izživciraš. U tom slučaju Maestro iz Kiklopa i ja dijelimo iste osjećaje prema Progresu:

Da, kažite: Progres! Neka izvoli samo Progres, neka prođe. Ja ostajem! Neka juri, neka leti!

U ostalim slučajevima i nemam nešto posebno protiv Progresa, pa nema bojazni da ću ić pišat po dalekovodu i ostavit cijenjeni puk frtalj vure bez struje. Kad smo već kod Progresa, počeo sam čitat Homo Deus, pa će se jednom osvrtnut i njega.