Japanke

Nisu mi nešto. Mislim, obuća.

Trče ljudi u tome. I lani na zege maratonu. Možda da ne pišem o obući za trčanje. Mogo bi to neko stavit na fb, a onda bi Pero mogo to vidjet i komentirat, pa bu frke.

Japanke i Japanci kao maratonke i maratonci? Treća maratonska sila nakon Kenije i Etiopije. Kod muškaraca na IAAF-ovoj (29.03.2014) listi svih vremena ima 270 ljudi. Najslabiji rezultat je na toj listi 2:08:00. Kenijaca 149, Etiopljana 62, Japanaca 13. Kod žena 221 na listi, najslabiji rezultat 2:26:01. Etiopljanki 52 (3 ispod 2:20), Kenijki 37 (6 ispod 2:20), Japanki 35 (3 ispod 2:20). Zna li iko po imenu i jednu japansku maratonku ili jednog japanskog maratonca? Pa ja ne znam.

Jučer, 15 dana prije maratona odradio zadnju dužinu, okruglih 30km. Opet, eksperimentiram s dužinama. Dva tjedna prije maratona 30km, četiri prije 38km, šest prije 34km. Lani sam trčao tri tjedna prije 30km, četiri tjedna prije 37km, šest prije 34km (okvirne brojke). Mislim da nisam nikad trčal tak puno dva tjedna prije maratona. Još dva ozbiljnija treninga i 6 bezveznih i to je to. Pa mislim da sam solidno spreman. Super mi je kaj nisam imal nikakvu trening trku. To bi ionako bilo gubljenje vremena.

Imamo!

Maraton, dužinu, izbornika, bolest (to smo imali). Hrvatsku? To ostavljam hadezeovcima. Dakle, ipak ću trčat maraton ovo proljeće. 1. Istrski maraton, ne fali ‘a’. To se tak zove. Stvarno nisam mislio ići na maraton ovo proljeće, ali onda su me na poslu upozorili da ima oglas za zainteresirane iz firme koji bi išli na maraton, i … Gledam oglas, čelo mi se žari, vjeđe mi se pote, misli mi san ozari, i prijavim se. Odmah taj vikend bila je ionako u planu dužinu, bez obzira na maraton, pa smo ju odradili. Ovaj tjedan je stigla i potvrda da mi je kandidatura prihvaćena i da ću predstavljat firmu s još tri trkačice i jednim trkačem. Kul.

Dva tjedna nakon dužine, paše opet dužina i tak sam jučer napravil 38km za 3:10. Prebrzo? Prije deset dana sam pokupil neke želučane probleme, pa sam moral propustit jedan trening prošli tjedan. Pa prošli vikend sam napravil dva kraća, lagana treninga, tek toliko da se oporavim. I kad je sve izgledalo da ide ok, u utorak sam moral prekinut trening nakon 20 min. Napuhnul sam se, da sam mislil da se bum raspal. Od srijede je opet sve bilo u redu. Prebrzo? Previše odmora ili mi bolest nije uzela previše? Nit sam se osjećal umorno nakon treninga, nit imam neku težinu u nogama. Prebrzo? Ostalo je još 4 tjedna do, tak da bi i mogel bit u nekakvoj pristojnoj formi. Sam visinski profil staze izgleda sje…o.

Moja prijava za maraton u firmi nije prošla nezamijećeno, tako da sam dobio poziv od izbornika kros reprezentacije firme da predstavljam firmu u krosu na igrama na kojima sudjeluju ostale firme koje se bave istim i sličnim djelatnostima kao firma u kojoj ja radim. Mogo sam to i pojednostavit, ali nema zajebancije s komplajensom. Izbornik je održao sastanak sa mnom, te se informirao o stanju moje trenutne forme, te predstojećim planovima treninga i nastupa, veličini opreme, te mi pojasnio što me očekuje na takvom natjecanju, staza, protivnici, uvjeti, i što se od mene očekuje. A da promjenim ime u Pip? Kros se boduje i pojedinačno i ekipno. Ekipno se broje dva najbolja. Trči s 1200m. Fali mi jedna nula. Morat ću otrčat bar 10 km za zagrijavanje.