SS

hej đoe vot ar ju duing vi dat majkrofon in jor hend …
Sori đoe, nije die Schutzstaffel, već je das Re­sü­mee der Saison. Utrke: Treviso ok, sve ostalo za … SS Season sucks

Trčanje kao takvo. Citirat ću Homera Simpsona: WooHoo. Trči se. Godišnji rekord je oboren za više od 230 km, otprilike oko 3725km. U prosjeku više od 10km dnevno. Valjda bi to trebalo nešto značit. Prosinac više od 425km. Nikad nisam imao toliku mjesečnu kilometražu. Samo dva siječnja sam imal po 400km. Trči se šest puta tjedno i samo se uživa. Nikakvi fartleci, intervali, tempovi i ostali bakrači. Uživa se. Mogao bih ovako cijelu zimu. Ili do iduće zime, čak?

Uopće mi se ne ide na trke. Jedno vrijeme sam gledao koju bi si maraton otrčao u proljeće. Treviso, nova staza, Ferrara, malo dalje i malo manji od Trevisa, Bratislava? Bemu miša, ova tri me svrstavaju u raka samca. Ne bu išlo. Ak nemrem bit strahovuk, bum bar vuk samotnjak. Pa ajmo na jedan pravi, ozbiljan maraton, primjerice, Rotterdam. Proučavao avionske linije, hostele, stazu i na kraju odustal sam. Nemam onaj poriv u sebi za pravu trku. Ili ću ić i trčat kak spada ili neću ić. Naprosto mi se samo trči bez obveze. Mislim 12 napravit, a odradim 15, mislim 20, pa mi se omakne 26. Ak mi se nastavi tak omicat bude rekordna zimska baza. Možda bi se mogao pripremit za neki proljetni polumaraton? Možda Sljemenski maraton? Košice? Ili veteransko prvenstvo na stazi u srpnju, 5000m?

Ili start: most na Črncu, pa do mosta ispod Poljanskog Luga, pa onda do mosta na Glogovnici u Mostarima, pa nazad uz Varoški Lug, pa uz Glogovnicu do idućeg mosta, pa do autoputa, pa uz autoput nazad do Črnca, te opet do mosta. Možda ima i maraton u tom krugu. Ima dosta godina, kad sam prvi put ostavio auto kod mosta na Črncu i krenuo na nasip. Bio je lipanj, a nasip još te godine nije bio pokošen Postoje kolotrazi, jer se ide u šume po drva, ali travurda je bila ogromna, ali ni taj prijemni me nije mogao pokolebat. Pa sam dotrčal do ušća u Glogovnicu, pa malo dalje, pa još malo dalje. I tako sam zavolio taj nasip. Svaki put sam otišao malo duže, imaju čak i kilometarske oznake (na jednom dijelu). I onda mi se počela i rodit ideja o trčanju do Mostara i nazad. I to prije otrčane bilo kakve utrke, i ne samo utrke nego i primisli da uopće sudjelujem na trkama. I duže i duže i onda sam jednom završil na mostu ispod Poljanskog Luga. Nisam još garmiće imao, ali po nekakvom filingu sam imal osjećaj da je tam i nazad oko 20km (ispostavilo se 19,8). I tak dosta puta sam istrčal tu dionicu, prije prvog polumaratona, ali do Mostara nisam došel. Napravil sam jednom još 4km prema Mostarima od tog mosta u Poljanskom Lugu, pa sam onda krenul nazad i tad sam prvi put istrčal 28km. Dotad mi je najduže bilo 21. Bila je Velika Subota, bilo je vrlo toplo za travanj, nije bilo ni hladovine previše. Naravno, bez ikakve okrepe i nakon 20km sam malo zakuhal. I onda sam se vucaral do auta. Prvi put sam na trčanju pokisel na tom nasipu, prvo snježno trčanje sam imao na tom nasipu. Tu se čak usuđujem trčat bez majice po ljetu

Tak da mogel bi si to otrčat u 2014., sam kaj bi prije trebal kontaktirat bar 4 lovačka društva da organiziram lovostaj za taj dan

PS iliti zašto đoe, a ne đo
Pa tako prisjetio sam se svog profesora marksizma iz srednje, pa i knjige za spomenuti predmet, pa koliko me sjećanje služi, tamo su kao primjeri valjda zlog kapitalizma bili navedeni i dva iskorištavana predstavnika potlačene radničke klase iz Amerike i to radnik đoe i radnik pe. Nisam siguran koji, ali bilo bi zgodno da je radnik đoe, radnik na pokretnoj traci i jedino što će cijeli radni vijek da vidi je taj jedan mali dio s kojim on nešto napravi. Bogec za cijelog svog života niti jednom neće vidjet konačni proizvod. I naš đoe je odrastao u sličnom kapitalističkom društvu, tako da ni on nema cijelu sliku. Kad bi bil ivil, mogel bi reć da naš đoe nije sirovina, već poluproizvod. Ali nisam, pa sori đoe, baš sam si đoes