Prije desetak dana nisam znao di bi išo trčat, pa mi palo napamet da odem do Mostara i da malo trčim po nasipu Glogovnice. Kad sam stigo do Glogovnice trebalo se odlučit kuda. Jel prema Obreški i Poljanskom, ili prema Varoškom, ili na istok, na Marčane di još nisam trčao? Ipak Marčani, da nastavim ovogodišnju tradiciju trčanja djevičanskim rutama. I tako krenuo prema Marčanima. Ima nasip samo na sjevernoj strani. Bum si otrčal do mosta i nazad. Možda još skrenem malo u šumu, ak bude kakav dobar put, tek tolko da skupim 10, 12 kilometara.
I tako krenem. Nije autobahn, ali nema puno vegetacije pa ide. I tak nakon 4 i po kilometra stigo do mosta u Marčanima. I dalje nasip izgleda solidno, pa idem još malo po njemu. Nakon 6. kilometra se nasip počeo odvajat od Glogovnice uz šumu. Pa idem još malo da vidim do kud ga ima. I tak izbijem na neku makadamsku cestu. Na jednoj strani neko selo (vidio kasnije Prokljuvani), pa krenuo još malo po cesti na drugu stranu. Vidi mosta! A evo još i nasipa! A vidi u daljini i čaznanska dva tornja! Dve Kule! Pa ne izgleda to tako daleko i tako po nasipu (ovaj put sam prešao na južnu stranu) došao do ušća Glogovnice u Česmu u Čazmi i nogom stao na asfalt na cesti prema Bosiljevu. 10,7 km u jednom smjeru. Ajmo nazad.
Pale su mi razne stvari na pamet. Recimo, Zagreb – Čazma offroad verzija. Od Božjakovine do Čazme ruta je tu, još samo treba vidjet jel sa da kaj složit od Zagreba. Zatim, kad sam već dobežal do ušća Glogovnice, možda bi mogel odbežat i prema izvoru. Pa sam počel brojit na koliko sam glogovničkih mostova bil kad sam bil na trčanju. Pa da ih pobrojimo.
Ajmo od ušća. Prokljuvanski most. Cesta je s jedne i druge strane makadamska. Stupovi betonski, dok se trči, hoda, vozi po drvenim gredama. Mostovi kod Marčana, Mostara, Koritne su pravi mostovi. Most kod Gradeca, a tak, da nema ograde ne bi ni skužil da je most. Idući je mladi željeznički most kod Lubene na prugi Gradec – Žabno. Zatim imamo i drveni pješački most kod Buzadovca. Nije brv. Most. Brvi su okrugle. Valjda bu preživel i kad Glogovnica podivlja. Za kraj još ostaje i poljoprivredni most ko Poljane Križevačke. Bliže izvoru nisam išel. A možda.
Od prošlog bloga, sam malo smanjio doživljaj i sad trčim samo 100km tjedno. Imo sam prije dva i po tjedna neke probavne probleme pa sam propustio dva trčanja i imao tjedan od 60km. Nakon par mjeseci bio ponovno u Marči, usput rastrčavao i tuđeg pesa. Srećom, uspio ga uvalit nekom drugom 😜. U ponedjeljak je ovogodišnja kilometraža prešla 4000km (jednom sam na Staru godinu odradil 30km da bi imal tu brojku). U utorak sam proslavio i kraj ljeta. Zadnje bezmajično trčanje ove godine. U Varoškom. Pojavil se još neki put po kojem još nisam bežal. I kak da sad napravim deset dana pauze? Kak?
kajjaznam 