Mislio sam da ću nešto napisat prvog maja, pa nisam, pa drugog, pa nisam, … , i tako dovuko sam se do petog. Ko što se u neka davna vremena govorilo kasno Marko na Kosovo stiže. Tako ni moj osvrt na zadnju trku neće biti nešto aktualan. Kako mi se to desilo? Umoran sam, prijatelju, umoran. I od tipkanja i od košnje umoran.
Volim trku Križevci – Kalnik, tako da svaki put kad sam u prilici je otrčim. Ovo mi je bila šesta (od dosadašnjih devet). Uglavnom je trčim kao trening za Plitvice, pa se onda ne ubijem, pa mi je oke. Ove godine je trka bila u utorak, pa sam onda u subotu odradio dužinu od 35km, pa u nedjelju laganih 9 i vježbe snage, pa u ponedjeljak laganih 12 + 2 sata flakserice. Planirao sam odradit trku, pa onda u srijedu i četvrtak odradit lagane treninge.
Ne sjećam se kad sam tako loše spavao prije trke. Valjda sam skupio nekakva 4 sata. Katastrofa. Nisu mi ni motoristi nešto smetali. Čak sam se i zagrijavao prije trke. Malo sam popričao i s Jasminom. Izgledalo nam je da bude dosta vruće na trci, a i malo smo se žalili i na nakupljeni umor. Imam stalno nekakav dojam da sam umoran, a opet treninge odradim solidno. Možda je od vremena. Pretoplo je. Zadnja dva tjedna u travnju uglavnom sam trčao bez majice i uhvatio sam malo boje. Krenuli smo. Tihomir mi je pobjegao na startu, pa sam ga sustigao na 5 km, kao i prošli put. Otprilike nekakav tempo oko 4:15.
Neda mi se više tipkat. Idem čitat. Ponovno čitam The First Law trilogiju. Logen Ninefingers, Sand dan Glotka, … Preporučam. Nastavit ću sutra.
Odustajem od tipkanja za sutra. Sutra su wingsi pa me niko neće lajkat. Na okrepama su boce, pa malo popijem, malo se umijem, malo zalijem, pa furam bocu do iduće okrepe, pa tamo uzmem novu bocu, a staru ostavim. Ko štafeta. Malo poziram za Dr. Dinka. Pa mi onda ide ususret biciklista, izgleda mi ko Goran. On je. Evo još jednog. To je vjerojatno Saša. Ponovno se vraćaju, pa malo popričamo. Približavam se usponu nakon 13. km. Trojka ispred mene se počela penjat. Onda sam počeo i ja penjat. Do samog mjesta Kalnik sam ih troje i prestigao (dvoje iz originalne trojke). Nastavio sam prema cilju. Nekako mi je brzo prošao zadnji uspon. Mislim si pa sigurno ima još neki zavoj, a ono cilj. Nisam ni gledao na sat nešto. Mislio sam da sam išao 1:23 i nešto, a ispostavilo se da sam išao 1:22:34. Onda sam tek kasnije skužil da mi je to najbolji rezultat na ovoj trci. Bio sam treći u kategoriji. Za 48 sekundi mi je pobjeglo prvo mjesto u kategoriji i 10. kod Hrvata, pa bi još uz čokoladu ubo i 200 kn. Skoro sam dobio i Katalenića. Ja odradio svoju najbolju, on svoju najgoru, i skoro sam ga dobio 😀 . Ustvari i nije bilo nešto pretoplo ili je? Kad smo se penjali cijelo vrijeme je bilo dosta vjetra, pa nas je to hladilo, ali opet usprkos mojem prijašnjem hvatanju boje, i novi sloj je bio vidljiv.
Nakon trke samo obavili klopu u domu. Tu su bila i proglašenja. Bio sam u ugodnom društvu sa svojim bivšim kolegama iz AK Vrbovca i Jelenom iz AK Force, te Goranom i još jednim gosponom. Nisam osjećao nekakav poseban umor nakon trke, a bome ni u srijedu. Mislio sam da će bit u nogama nekakve dodatne težine, ali nije. Onda sam u četvrtak umjesto laganog treninga, odradio malo jači trening, 20 minuta na 3:56. Bilo je oke. Jučer vježbe snage, danas 24 i nešto i tak. Ko umoran sam 🙂
Sad stvarno idem čitat.
kajjaznam 