Da li znate kak se furamo?

Lagano, lagano! Da li znate kao guramo? Lagano, lagano! Da li znate kako trčimo? Lagano, lagano! Dugo, dugo! Nikad se nisam tako brzo oporavio nakon maratona kao nakon Bratislave. Fakat sam to otrčao kao trening. Već sam u srijedu imao prvo lagano trčanje. Naravno, odmah sam počeo kovat planove o rasturanju u Radenacima. I onda sam se iduću srijedu odlučio na nekakav malo jači trening, ali loži to ne paše, pa sam se odlučio za lagano, lagano, dugo, dugo princip. Danas 30km@4:51 nikakvih problema, pa ćemo iduću subotu još 35km, pa onda iduću možda opet 30km, a između lagano, lagano. Nakon Radenaca 10 dana odmora pa onda opet krećemo lipnju lagano, lagano. Zagreb, nova staza, ekipno PeHa u maratonu. Valjda ću i ja jednom otrčat Zagreb po peesu.

Inače na današnjem trčanju sam imao i 500m piš pauzu. Sporo trčim pa se slabo znojim. Stanem, naravno, zaustavim čuku, obavim, nastavim dalje trčat, pa se nakon nekog vremena sjetim da nisam ponovno starto čuku. Obzirom da te rute poznam u korak, odma vidim fali 500m. Kad sam se sinko očekivao sam da ću vidjet rupu na karti, ali nema rupe ni na connectu ni na stravi. Povukli su ravnu crtu, pa ispada da sam trčao preko Črnca. 

Moram početi igrat Loto tako dobijem euro jackpot pa da dam otkaz. Kad sam bio mlad i naivan mislio sam da bi ostao radit jer bi ni ko bilo dosadno. Nema šanse. Primjerice, prva stvar koja mi pada na pamet: grijana atletska staza. Ko će čistit snijeg i strugat led po zimi? Bila bi free za korištenje. Za sve. I za članove ZAS-a. Imaju ljudi jedva jednu tartan stazu za treninge i natjecanja.  Da si Bandić nije dobar s Hanžekovićem ko zna kak bi i ta izgledala. Ali nije da se ne misli na njih. Evo dobiće onu stvar od tartana u parku na Savici. Koliko sam vidio ima jednu rupu pa u topološkom smislu to je atletska staza. Bar nešto. Ma nema veze, Pedro će biti Veštić.

U mom kraju ni to. Prvo pod krajem smatram područje bivše općine Vrbovec. Nema nekih najava da će se radit nekakvi sportski objekti, osim u Lonjici. Naravno, da bih volio da se napravi atletska staza ili barem trim staza. Em ima atletskih klubova, em ima sve više ekipe koja trči, i recimo da postoji potreba. Trčanje po cesti i nogostupima i nije nešto. Znate kakve su naše ceste, a osim toga trkačima obično fali željeza u krvi, ne olova. Ako se napravi staza onda je ona obično oko nekakvog igrališta. Treba li vrbovečkom kraju još jedno igralište s umjetnom travom? Ja mislim da treba. Zadnjih par mjeseci vruć vrbovečki krumpir su bile i Nerezine. Često se u raspravi spominjala i škola plivanja. Čudi me da nikome nije pala napamet ideja da se napravi bazen. Nebitno gdje, Vrbovec, Rakovec, Gradec, Preseka, Dubrava.., Nerezine su super, ali kaj nije bolje da sva djeca od vrtića pa do 4. srednje imaju svake godine plivanje u sklopu nastave. Ko će to platit. Pa Europćani. Ionako, se svi wanna be (grado)načelnici zaklinju u EU fondove. Božjakovina ima atletsku stazu. Šandrovac ima bazen.

Jel puštalo Cockera u Bratislavi?

Subota. 4:30, zvoni mob. Brzinsko ustajanje, kuhanje kave, slaganje sendviča. Tri “sendviča” sa pekmezom i margom i dva sendviča. Peciva u stilu kajzerice. Ostalo je bilo spakirano ranije. Polazak u 5. Tradicionalni posjet wc-u na odmorištu Sesvete. Krećemo put Bratislave preko Mađarske. Sjedim u busu sa Sašom. Inicijalno smo se upoznali na doručku u Ljubljani u nekom hostelu prije njegovog prvog polumaratona. Stižemo pred hotel po planu u 13. Obavljamo smještaj. Oko dva odlazimo u maratonsko selo. Podižem startni paket. Startni broj, zanimljivo, flasteri, sok, grožđani šećer, emergency poncho, bon za pasta party + 2 kile prospekata. Odlazimo grupno na pasta party. Na pasta partyju se jede Podravkina tjestenina i umaci. Bilo mi je ukusnije nego Barillina u Ljubljani. Odlazim s Ivanom popratit i start trke na 10km. Na istom mjestu je i start i cilj i maratona i polumaratona. Sve se to nalazi pokraj velikog šoping centra. Nakon starta svih valova odlazimo u nabavu dodatnih tekućina, izotonici, voda. Ima i Jane, a ništa, kud Rajec tud još i Jana. Malo smo bacili i pogled i na Sports direct dućan. Bolje mi izgleda na webu, nego uživo. Vraćamo se gledat finiš trke na 10km. Goran ulazi kao 4. u cilj, ali čekamo i ostatak naše ekipe. Nakon što smo sve popratili još malo hodamo, pa odlazimo nazad put hotela. Veli čuka da sam napravio više od 10km. Cimer Mirko je već u sobi. Razglabamo maratonske teme. Gledamo malo teve. Slovačka provnoza. Bratislava sutra 19 i neki oblaci. Sumnjivo mi to. Wtf? Jel Vakula Slovak? Jedem posljednji “sendvič” + koji keks. Još nekakva dodatna klopa bi mi bila previše. Hotel je odličan. De facto centar. Stari grad je pod nosom. Maratonsko selo je blizu. Bilo je nešto pijanaca pod prozorom, ali bilo je i murije. Pola deset spavanje. Nije da sam spavao ko zaklan. Bilo je tijekom noći nekoliko buđenja, ali bilo je oke.

Ujutro gužva na doručku. Standardni maratonski doručak. Od svega pomalo. Kava, špek, sir, maslac, pekmez, nutella, peciva, kruh. Odlazak u sobu. Oblačenje borbenog kompleta. United brands of marathon. Jedino tenisice i šilterica su bile iste marke. Da sam se ranije sjetio mogo sam i to rasparit. Dakle, adidas, mizuno, skins, inov8, nike, garmin. Odlazimo prema startu. U hladu je ladnjikavo, a na suncu vjetrovito. Vrijeme do starta provodim u ranije spomenutom šoping centru. Goran je svima poslao preporuke za tempo. Mene je zapalo po osjećaju. Spomenuo sam šiltericu. Dugo nisam trčao maraton sa šiltericom. Osim slovčkog Vakule, svi ostali su najavljivali da će biti ozbiljno toplo pa su organizatori također propisno spremili za takvu situaciju. Okrepe su počele već nakon 2 i po kilometra. Standardno u takvim uvjetima, na okrugle brojke pun komplet, na polovične voda. Više, manje sva voda je bila u bočicama, a izotonici i kola u čašama. Bilo je još voća, i još nečega. Valjda. Ne uzimam te stvari pa nisam baš zamjetio ponudu. Sve okrepe sam uzeo osim zadnje. Možda popio gutljaj, ali nisam se propustio umiti, namočiti vrat, ruke. Kasnije sam se i koji malo zalio, pa se majica zalijepila na leđima. Za deset minuta bila suha. Što se tiče sam staze, pa bilo mi je oke. Trče se dva kruga, nije baš turbo atraktivna staza. Ima jedna ravnica tamo i nazad. Ustvari najteže mi je pao dio po parku i u prvom i u drugom krugu. Naravno u drugom krugu je i broj publike puno manji uz stazu. Bilo je i di đejeva uz stazu, ali nisam čuo Summer in the city. Usponi su izgledali puno ružnije na grafikonu nego u stvarnosti. Super je bio dio kad se ide prema starom gradu, pa po njemu, pa most preko Dunava i sve do parka. Trčao sam po osjećaju i osjećaj je bio dobar. Poslije ulaska u park u drugom krugu, negdje oko 38 i po kilometra, i felt a disturbance in the leg, pa sam odlučio nakon prolaska 39 kilometra odjogirat do kraja. Bio sam uvjeren da mi je tempo 6min/km, a ustvari je bio 5 i nešto sitno. U konačnici 3:08:10. Noga je izdržala. Koga zanimaju statistički podaci evo link. Ovo mi je bio 16. maraton, pa sam si malo na onim ravnicama gruntal, koliko bi ih mogao otrčat, pa u penziju. Recimo broj 42 mi izgleda zgodno.

Nakon utrke sam odmah s Mladenom krenuo u hotel na tuširanje i presvlačenje. Kad sam stigao u hotel sve na meni je bilo suho. Eto, nit oznojio se nisam. Trebalo se i nahranit, pa smo otišli na jelenji gulaš, koji je bio odličan, a ni pivo im nije za bacit. Malo se još kružilo po starom gradu, koji stvarno odlično izgleda. Poslije 5 smo krenuli doma. Stali smo u Mađarskoj, pa sam si tu još drmnul kobasicu, krumpir i lijep komad kolača. U polnoć smo stigli u Zagreb. Ja doma u jedan. Ovaj put sam pazil, pa nisam završil u Ikei. Još malo salate i pohane piletine. Da se lakše spava. Bome ovo je prvi put da nisam imao problema sa spavanjem poslije maratona. Lagane su mi danas noge. Komotno bih mogo sutra na trčanje, ali neću. Nisam se satro, ali opet nikad nisam ni maraton za trening trčao. A možda i kompresijske čarapa za oporavak imaju neki učinak.