Brrrrrrrrrrrr

Kad sam vidio raspis za 1. zimski polumaraton u Varaždinu, prilično sam se zagrijao za utrku iz više razloga. Uglavnom duge treninge zimi odrađujem izvan ceste, pa je ovo zgodna prilika za napravit jedan takav na cesti i po ravnom. U mojoj dosadašnjoj karijeri jedino još u siječnju nisam odradio trku, pa da i to obavim. Zanimljiv je i koncept trke, s vremenskim hendikepom. Prvo startaju najstariji, pa svakih 3 minute iduća grupa, do ovih mlađih od 40. Pobjednik onaj koji prvi stigne u cilj. Na koncu drag mi Varaždin, i utrke u njemu, a i ekipa iz Marathona 95 zna poso.
Već u nekom ranijem postu sam najavio da ne idem na trku, samo ako će se nebo otvorit i padat sekire. Nisu padale sekire, pa eto mene ujutro kod dvorane. Maglovito, oblačno, stabilna temperatura oko -7 stupnjeva. Zadnja dva mjeseca je više manje zima, tako da mi to i ne predstavlja neki problem. Nije da nešto guštam, ali bitno da ništa ne pada (inje neću računat).
Mislio sam čak trčat u šuškavcu. Zadnji put sam trku trčao u šuškavcu 2008. u samim počecima mog pohođenja utrka i to u Zagrebu na polumaratonu u listopadu. Mogo bi se okladiti da je tada tempetarura bila barem +10 celzijevaca. Ipak sam odustao od šuškavca i stavio dvije duge i jednu kratku majicu, deblje tajice, kapu, buff oko vrata i rukavice. Planirao sam odradit do 25 kilometara, pa sam se krenuo i zagrijavat što inače ne radim. Krugove sam radio oko dvorane. Skupilo se 3km. Plan je bio odradit 10 malo jačih kilometara u drugom dijelu trke. Što god to bilo u konačnici. I tak krenula je i moja grupa. Više manje velik broj trkača odrađuje treninge uz pomoć raznih uređaja s gps-om, obzirom da su rijetke točno izmjerene staze. Tako i ja. Naravno, svi ti uređaji imaju bolje i loše dane, pa se onda zna desiti na trkama, da ono kaj piše na vuri i ono kaj piše na tabli uz stazu je u raskoraku. Ponekad i popriličnom. U međuvremenu za one s garminima izašlim u zadnje dvije godine se pojavila zanimljiva aplikacija koja služi da sat i table sa strane uskladite za vrijeme trke. Više o aplikaciji ovdje. Pa sam odlučil isprobat aplikaciju i stiskat lap svakih 5km, po tabli, pa da u konačnici vidim di sam. Nisam napravil domaću zadaću pa nisam znal u kaj da gledam u aplikaciji pa sam odustal od gledanja, pa sam samo stiskal lap. Obzirom na celzijevce sam išao odmah malo brže od planiranog, tako da je prvih 5km bilo za 21:43. Drugih 5km 21:13. Nekako sam u prvih 10km postao skeptičan prema nekakvih još jačih idućih 10km, ali ipak sam se ubrzao i nije mi to bio problem, pa sam trećih 5km išao 20:15, a četvrtih za 19:59. Ostatak sam posvetio rastrčavanju. Nakon početna dva kilometra sam skinuo rukavice, pa sam ih opet stavio nakon 12km, pa ih opet skinuo nakon 14km. Od okrepe za vrijeme trke uzeo sam samo gutljaj, dva na 7km. Bila mi je malo ledena, a grlo mi je jako osjetljivo na hladnu pijaču (za razliku od hladnog zraka 🙂 ), pa da ne riskiram. Ustvari, okrepa mi nije ni trebala.
Nakon trke topli tuš, kuhanog vino, čaj, peciva, keksi … Meni je bilo dobro. Doći ću i iduće godine.

The Force

Eto da se malo pohvalim. Imam novi klub. Valjda sukladno kvaliteti trčanja imao sam točno 0 (slovima nula) ponuda, pa sam si moral sam odabrati klub. Nakon dugog razmišljanja, premišljanja, dvoumljenja, sam odabrao AK Forca. Kad kažem dugog, bilo je fakat dugo, mislim da još od polovice 2014. Mislim da je bilo dovoljno dugo. Ajde i da nabacam nekoliko razloga zašto Forca. Klub ima dosta članova, pa ću i ja tako biti samo mali obični članić kluba sa svim pravima i obvezama koje iz toga proizlaze. Teško da ću ići na zajedničke treninge, možda koja dužina (da napokon odradim i dužinu po ravnom), ali kul mi je kaj se “mora” trčati ko u školi, dva i dva. Zakaj mi je to fora, pa ne znam. Možda posljedica rada u školi sedam godina. Takav stav daje i određenu dozu ozbiljnosti. Red, rad i disciplina. Nekoliko članova kluba radi u istoj firmi kao i ja (mislim da znam za barem petero). Klub ima i ozbiljnog trenera, pa ću po prvi puta trenirati i pod trenerskom palicom. Valjda. Pokušat ću se držati tjednih planova. Valjda. Nemam nekakvih posebnih rezultatskih ambicija za ovu godinu. Valjda. Goran Murić. Pa znamo se neko vrijeme. Izgleda mi čovjek oke. Iskustvo, obrazovanje, rezultati. Klub nije član HUCIPT-a. Valjda. Nadam se da će tako ostati. Oke, da i je, vjerojatno me nitko ne bi tražio da idem trčati utrke jer su kao bitne za klub, ali opet. Iduća zgodna stvar mi je da klub još uvijek ne organizira svoje utrke. Valjda. Organiziranje utrka nije trčanje. To je potpuno drukčija vrsta sporta, koja me ne zanima.

Odoh trčat. Kakva lijepa večer za trčanje.

severec, kozoderec vije
čoeka, ni ovce nije
na sajmištu se
šest put iljdarka bije

Uopće mi ne padaju vremenski uvjeti teško, evo čak i stihove slažem (disclaimer: popis literature se ne vidi zbog štamparske greške)

Snijeg

Jučer pao snijeg (oke, bilo ga je i u nedjelju, 2cm, nije vrijedno spomena). Bio je i petak, pa ono idealan dan za odmor. Pogotovo nakon 9 dana trčanja za redom. Obično to ne prakticiram, ali godišnji, zima, vremenski uvjeti i tako, pa treba iskoristit vrijeme. Trudim se prilagodit vremenskim uvjetima. Recimo, u prošli petak na Tri Kralja, laganih 10km, na čistini, pa sam isprobavao novu windstopericu. Bila je oke, a rukavice nisam skidao. Subota, hladna, ali sunčana, pa dužina od 30km. Tko zna kakva će biti iduća subota? Jedno vrijeme sam nosio samo lijevu rukavicu. Tako mi je Sunce palo. Preko tjedna se opet trči od pola šest navečer, pa jaki treninzi u ponedjeljak i četvrtak, kad je najtoplije, a kraće i laganije u utorak i srijedu. Primjerice, u utorak sam uspio izdržat čak i 2 kruga po nogometnom igralištu bez rukavica. Štipalo je pošteno. Izgleda da su mi rukavice mjera za hladnoću.
Za ovu subotu bilo je u planu napravit nekakvih dvadesetak kilometara. Nije palo previše snijega pa sam se zaputio na standardno mjesto za odrađivanje subote. Da je bilo više snijega odradio bi trening na traci za trčanje u lokalnoj teretani. Nije nešto što volim, ali šta je tu je. Prije dvije(?) godine sam na traci napravio 22km. Bukovec. Šuma, makadam. Nije svugdje bio netaknuti snijeg, što mi je i odgovaralo, da se baš ne vučem puževim korakom. Bilo i nešto lovaca (pa i utrtih staza od njihovih auta), pa sam završio i na nekim mjestima na kojima nisam duže vremena bio. Teren nije ravan, puno je nizbrdica i uzbrdica, raznih dužina i nagiba. Par puta sam se i zaustavio da bi oslobodio grane od snijega i napravio si mjesta za prolaz. Bile su spojene s tlom. Bilo je i sunčano, pa je dosta snijega i komadića leda padalo s drveća, tako da mi se i kapa dosta namočila. U konačnici half@5:22. A ništa, sutra isto mjesto, manja kilometraža, pa onda još jedan noćni tjedan.

Inkasator

Natuko sam još 250 km od zadnjeg posta lani i još 10 km ove godine. Ubo sam i jednu dužinu od 30km. Za razliku od Žnidarca, sadašnji kaptolski inkasatori stalno mjenjaju datume obilsaka. Prije je to bio dio tradicije. Bischofshofen i veseli (što god bio razlog, nisam HRTav, pa pazim kaj pišem) Žnidarec. Sad je svake godine drukčije. Mislio sam kao i lani odradit dužinu na staru godinu, ali zbog inkasatora, sam morao to pomaknut na dan ranije. Nije neki problem jer sam od petka na trošenju starog godišnjeg. Odnosno je problem. Inače uglavnom trčim dužine nakon dana odmora, ali odmarao sam na Božić u nedjelju, pa nema šanse da odmaram opet u četvrtak. Pa sam tako u četvrtak navečer otrčao laganih 8. Bilo je hladno ujutro u petak, ali bilo je i sunca, baš po mom ćeifu. Tempo 4:47. Nakon treninga sam stavio na noge kompresijske čarape za oporavak (brand SKINS, 17 eura). Pa sad, ne znam što reći. Subotnji dojam poslije laganih 9km je da koriste. Planiram ih navući na noge nakon ozbiljnih treninga, pa bumo vidli kak se bu to razvijalo dalje. Nemam neke volje ići na novogodišnje trke, ali svake nove godine odradim trening. Nekad više, nekad manje, pa je danas ispalo 10km lagano. Sutra ću se razvalit. Bila neka prognoza za kišu i snijeg u utorak, pa ono idealan dan za odmor nakon 8 dana trčanja zaredom. Izgleda da ta prognoza više i ne stoji, pa ćemo da vidimo.