قهوة

Jel to kahva ili kafa? A more bit da je i kava. Koga briga. Osim nekog budućeg stožera, ali kaj je tu je. Samo 4 kune. Birtija kod sindikata strojovođa. Klub strojovođa, birtija se zove. Kad se već vlakovima često desi da omanu vozni red, onda nam bar to nadoknade s pijačom. Izgleda da su strojovođe profinjenija vrsta šofera. Na zidu u birtiji umjesto fotografije gole žene, je slika gole žene. Nisam sigural jel akvarel, tempera, ili gvaš, ulje na platnu ili akrilik čak, al u boji je.

Pal je snijeg. I sad nakon Budale, mogel sam post nazvat i Pizdek. Trčal sam ova dva dana u teretani, na traci. Pizdek. Dva dana 40 kn. Otrčal sam pa skoro 33km, 1,21 kn/km. Trebal sam otrčat 40km. Tak da mi ispadne jeftinije. Kuna po kilometru. Plus još kavica: 6kn. 50% skuplja nego god eseshaovaca. Ajde, potpomažem malo poduzetništvo u selu. Na koncu 94 km ovaj tjedan. Planiral sam tih 40km za vikend, 30 + 10, al ne da mi se bauljat po 20 – 30cm snijega. Trčal sam po takvim uvjetima i znam kaj bi me čekalo i kak bi to izgledalo. Da je do 10 cm, onda bi bila duga priča. Sutra se navečer vraćam van. Valjda bu zima, i valjda ne bu previše leda, i valjda buju nogometaši gotovi s treningom, pa da igralište bude samo moje. Već su ga jučer očistili. Ne odvezu snijeg, nego ga naguraju okolo uz aut linije, pa onda sve izgleda kao ledeni amfiteatar. Lani je bilo više snijega pa je u jednom trenutku i taj ledeni Zid oko igrališta bio dosta visok. Možda i 6 i po stopa. Da odjenem crno sutra? Pa mislim da neću, teško da će Drugi doć.

Budala

Počastilo me danas na trčanju. To mi je navuklo osmijeh na lice. Jadnica, biće da sam joj uljepšao dan ili veče, pa neka je. Prvi put sam budala. Jednom sam bio i bedak. Koji trči po nasipu, umjesto da nešto radi korisno. Rekao je to neki pripiti jadnik koji je dovuko na ribičiju i svoju mladunčad. I mladunčad je također kričala. S druge strane nasipa. Bila je Glogovnica između. Bili su hrabri s druge strane. Nije im se rijeka smilovala, pa su se razočarani pokupili nakon pol sata. Možda su si mislili da sam im ribe oteral. Da sam osjetljivija dušica odigral bi si Half Life 3. Te godine netko je izgubio pajser na nasipu, a znal sam di je i bil mi je blizu.

Uglavnom po zimi preko tjedna me zapada noćno trčanje, pa onda to obično odrađujem na igralištu s umjetnom travom. Ponekad sam sam, a ponekad su i klinci nogometaši na treningu, pa ima rasvjete. Danas su s pripremama startali seniori NK Vrbovca. Kad su seniori na igralištu onda se povlačim na rezervni položaj. Ne bum ja kriv za eventualne loše rezultate :mrgreen: . Zasad je to nogostup i “biciklistička staza” na Zagrebačkoj. Od benzinske do benzinske. I tak sam danas nakon 20 minuta igrališta završil na nogostupu. Moram pazit na pješake, bicikliste, pese, pa onda na aute na prijelazima, standardno hrvatsko rezanje asfalta, pa krpanje, pa rezanje, pa krpanje, … ali inače je ok. Kad bi bila temperatura ispod nule, bilo bi manje muvinga, pa bi bil gušt. Ne trčim po cesti, jer naprosto se ne bih osjećao sigurno i ugodno.

Čak sam skoro i opal danas. Popiknul sam se, jelte, na rezanje, na krpanje, na rezanje, na krpanje, …, ali sam uspel održat ravnotežu. Dosad sam dvaput padal na trčanju. Lani u šumi, kad sam zapel za granu. Sunčane naočale, predvečerje i šuma. Budala. Predlani sam pao na nasipu. Nešto je iskopalo rupu. Valjda pol godine sam izbjegaval tu rupu. Pala je kiša, bilo je i dosta trave. Pa sam odlučil oprat tenisice. Pomoću mokre trave. Pljas. Ko letva. Budala.