(Kriva :)) Čazma

Kad spomenete Čazma + trčanje onda se, pa gotovo uvijek, misli na ultramaraton Zagreb – Čazma. Zgleda da bi se to kroz neko vrijeme moglo i promjenit. Pa da ipak ne koristimo izraz Kriva Čazma, nek bude Ljetna Čazma. Već treću godinu zaredom se u srpnju, povodom dana grada, održava ova trka i to na 5km, 10km, te polumaraton. Prve dvije godine trčalo se umjesto deset jedanaest, i dvajsdva umjesto polumaratona. Izgleda da su organizatori odlučili da će polumaraton bit glavna trka, pa se utrka od ove godine zove Čazmanski polumaraton.

Ak je neko pažljivo čital najavu od početka do kraja onda je vjerojatno primjetil i ovu rečenicu:

Nakon utrke turističko razgledanje okolice Čazme i ručak za sve sudionike.

(onaj dio prije ručak). Ja jesam prijmjetio, ali, wtf, kakvo turističko razgledavanje ?!? Oču ručak!
Onda je Franjo prije starta reko da kad svi otrče trpamo se u aute i idemo gore u Čazmu, pa na bus, i u razgledavanje, i onda tek nakon razgledavanja klopa. Bar je na cilju bilo okrepe u vidu peciva, nije lembas, ali poslužilo je. I tako se mi potrpali u bus i krenuli u razgledavanje.
Prva postaja Grabovnica, imanje obitelji Salaj, Božićna priča, milijoni lampica, … Živim na dvajst km od tog mjesta, ali nisam nikad u zimi bio tamo, ne sviđaju mi se te lampice i to sve, ali ovako u ljeto imanje izgleda stvarno lijepo. Ona šuma iza. Izgleda mi impresivno.
Zatim smo nastavili u Bojanu. Prije Bojane vidjeli smo i aerodrom Čazma koji su u II. svjetskom ratu koristili i Britanci, a koji bi u budućnosti trebao poslužit kao muzej starih aviona. U selu Bojana smo išli posjetit Galeriju Matešin. Inače vlasnik galerije je akademski slikar Franjo Matešin, koji je ujedno bio i trkač. Čovjek ima u nogama i pravu Čazmu. Osim galerije čovjek je tamo napravio i amfiteatar koji je odlično poslužio za dodjelu priznanja najbržima. Jes da smo se malo načekali rezultata, al što je tu je. Kad se podijelilo sve što se trebalo krenuli smo opet prema Čazmi kroz Draganec na zasluženi ručak. Tako vam je to kad Turistička zajednica krene organizirat trke. Bilo je dobro.
A moram i ovo stavit. Em smo bili u Bojani kod slikara, em smo imali i Slovenca na polumaratonu 🙂

Mic, mic? Oink!

Obzirom na najavljene ultra, turbo, i kajjaznam toplotne udare, u nedjelju sam se odlučio premjestiti na rezervni položaj, na Sljeme. Odlučio sam se puno ranije, al nemam neku ideju za uvod pa eto. Inače, ljudi, gore je odlično.

Već nekoliko godina čitam te najave, izvještaje, gledam slike i naprosto je došlo doba da se krug na Sljemenu proba. Prvo samo jedan, a onda ak nam se svidi … Da presečemo, svidlo nam se tak da iduće godine budu tri kruga.

Ovogodišnja četrnajstica bio mi je drugi posjet Medvednici nakon Boroše prije dvije godine. Ruta: Vrh Sljeme (TV-toranj) – Tomislavac – Žensko sedlo – Erberov put – Krumpirište – Srnec – Špilja Medvednica – Horvatovih 500 stuba – Hunjka – Danjka – Puntijarka – Snježna kraljica – Sljemenska kapelica – Činovnička livada – Zadnja stanica žičare – Vrh Sljeme. Mislim, čuo sam skoro za sve od toga, ali … Naravno, to je odmah odredilo osnovni cilj: ne izgubiti se i plan utrke: uvek imati nekog ispred sebe (taj valjda zna :)). Ne znam kak je bilo prije, al staza je bila izvrsno označena, tak da nije bilo šanse da se zagubim.

Na putu za start koristio sam se blagodatima HaŽea i ZETa. Stajanje u busu do Tomislavca s penzić-planinarima. Prijava za trku, bla, bla, bla, …

Start. Lagano krećem i snimam koga ću pratit. Nakon početnog asfalta, odlazimo na makadam, dostižem Amira, čovjek bos trči po tim kamenčićima, ajme, ne znam kak je njemu bilo trčat, ali meni to bilo teško gledat. Uglavnom, pratim maratonce Hećimovića, Stojevića, Ćosića, kaj je sigurno je sigurno. Odjednom se pojavi Ivsha, ajd on bar ima nešto na nogama. Dolazim do oznake 6.km, bacim pogled na sat 29:50, stvarno sam išao lagano. Skrećemo u šumu, pa kaj je ovo, stazičica, em uska, em strma, i samo da se ne poskliznem, i sam da ne zapnem na nekakvi korijen, malo hodam, propuštam brže. Napokon, Špilja Medvednica, Horvataove stube, odma se lakše diše. Volim uzbrdice i volim trčat uzbrdo. Nikad mi nisu neki prevelik problem. Ok, ne možeš uvijek trčat, nekad moraš hodat, ko npr. ovdje, al uvijek se dobro osjećam na njima. Zapreka na stazi, ajmo se provuć ispod, ne da mi se pentrat. Stado krava na paši, ajde bar nisu konji. Na svojim treninzima prije koju godinu znao sam nabasat na krdo posavaca na paši, i kad te pastuh snimi odma po gasu. Ne voli tip da mu se motaš u blizini. Fala bogu da ga je gazda sputal, nemrem baš tak brzo trčat. Opet prepreka, ajmo preko nje. Gle i bodljikava žica. I tako, malo, pomalo počeo se približavati cilju, bilo je dijelova gdje se dalo lijepo potegnuti, pa sam i prestigao neke ljude. Cilj.

Grah, grejpovača, malo bodrenja maratonaca, i idemo doma.

Za kraj, toplo preporučujem utrku. Ne morate trčat maraton, trčite 14-icu ili štafetu, i uživajte.