Cursing CEO

***** *****! ******* *** ** ******* ****! *** *****!

Naravno da sam se uspio ozlijedit. ** ***** ** ***** * *****! A tak mi je dobro išlo! *****! ** *****!

Nakon Vrbovca u lipnju krenuo sam se pripremat za pripreme za jesenski maraton. Plan je bio sličan lanjskom. Odradit srpanj u skupljanju kilometraže. Vikendom dužine, ostalo lagano, osim srijedom kad sam trčao neke kombinacije kratkih intervala. Ono 30 sekundi, minuta, dvije. Ne previše ponavljanja. Bez unaprijed određenog tempa. Na osjećaj. Tek toliko da se noge priviknu. I srpanj je protekao ok. Tri puta preko 30km + jedna mica + Marča. Sve se trčalo na osjećaj i sukladno vremenskim uvjetima. Pratiš malo prognoze i onda odlučiš da ćeš trčat dužinu u nedjelju a ne u subotu jer će u nedjelju bit niža temperatura, manje vlage i oblačno.

Onda je došao prvi kolovoz. Otišao u apoteku. Stao na vagu. Rekla vaga 69.9. Na istu vagu sam stao i početkom travnja. Tad je pisalo 80.5. Jes da sam onda imo trenirku i hudicu na sebi, ali ono 80.5 (skoro me šokiralo ko kad sam na sistematskom pred skoro dve godine imal 72, morala me doktorica tješit: Ma odjeća vam ima sigurno dve kile. A rejserice na nogama i ultra light čarape). Koji boost za nastavak priprema za Ljubljanu.

Odlučio sam da ću trenirat slično kao i lani. I baš sam se dobro osjećao. Npr. dvanajstog sam išao trčat dužinu i ono trčat ću prvo u Varoški lug da skupim 20 km i onda u Paruževački lug da skupim još 12 i po. I odradim tih 20 km na 4:38. Krenem u Paruževački i ukupni tempo samo pada. Na kraju 32 i po na 4:31. Možda je pomoglo što sam naletio na nekog pesa na proseki. I onda sam ga krenuo nateravat. Čim mu se približim, on ubrza. Ma zašto? Neću ti janišta. Ja bi se samo igro! I nakon kilometra ne može više, pa skrene u šumu. Odo ja do Glogovnice. Idem nazad. Evo njega opet. Opet ista priča. Beži on, al bežim i ja. opet skrenuo u šumu. Al ima potencijala. Mjesec dana s tri treninga tjedno ide petaka ispod dvajst.

I tako prošli tjedan u srijedu idemo odradit jaki trening. Gledaš malo prognozu. Ajmo odradit eminema, a onda drugi tjedan 4x2km. I tako 200, 300m prije kraja eminema kao neki grč u zadnjoj loži na lijevoj nozi (dosad je uvijek bila desna loža problematična). ** ***** ** *****! A ništa dođeš doma. Malo rolaš, malo masiraš, malo lediš, malo *****. Ali ništ ne boli. U četvrtak lagano, jedva ispod 6:00. Pa ok je. Opet rolaš, masiraš. Petak odmor. Subota opet ko četvrtak lagano. Što sad da radim u nedjelju? A ništ idemo u Marču. Malo gore, malo dole, pa malo gore, pa dole. Oprezno. Dosta sporije nego inače. Skupilo se 28km. Više nego planirao. Ali sve izgleda ok. Sutra laganih 13 u Varoškom, pa u utorak bi mogli lagani halfling, pa u srijedu lagano kraće, pa lagani halfling u četvrtak. Pa petak odmor. Lagana baza. A ionako će vrijeme bit za *****, a ne da mi se dizat u 5 ujutro. I tako krenuo lagano u ponedjeljak i to bilo to. * ***** **********! ** ***** ** ******** ******! **** *******!

Sad bar znam koji je dio problematičan. To do sad još nisam imal. Propustit ću sad tri dana treninga + odmor petkom, pa ću vidjet u subotu ujutro što dalje. Ići ću sutra gurat kosilicu par sati pa možda to pomogne. **** ****** *********!