Auuu, zaboravio sam što sam piso u zadnjem postu. Joj, sad moram ić to ponovno čitat. Daj brojite do 300 da vam vrijeme brže prođe. Jedan, dva, tri, četiri, pet, šest, sedamnajst, evo sad ću, pomalo, pedestosam, samo vi brojite, sedamdesšest, sto četrtristo, tristo! Evo mene!
Pročito sam. Tamo sredinom travnja vratio se soko. Vrebač. Odma sam pomislio ne sluti na dobro. I naravno, za tjedan dana se ozlijedim, taman pred zadnju veliku dužinu od 40km, 4 tjedna pred maraton. Odma sam proglasio kraj priprema. Da, naravno da sam trebao pauzirat bar tjedan dana, i naravno da to nisam napravio. Nastavio sam s laganim trčanjima i smanjenom kilometražom i išlo je to nabolje. Taman su sredinom svibnja i pokosili mi neke nasipe pa sam krenuo malo u inspekciju teritorija.
Prije 4 tjedna sam zakuvo na trčanju (uz žlicu vegete bio bi taman, pa sam prigodno nazvo trening mica karapanđica). Već na 16 km sam znao da će bit frka i sad da odem prema autu (još 2 km) ili prema Vrbovcu (još 10 km). Taj tjedan sam završio s 93 km, a onda sam dodao gas. Iduća tri tjedna 110 km, 100 km, 115 km. Sve ok. Prek tjedna u 15:15, uglavnom po suncu, tako da sam se u potpunosti aklimatizirao. Što se tiče inspekcije, joj ne znam. Moram opet promjenit ime na Stravi u Franji Tahy. Opustili se seljaci, em livade nisu bile pokošene, ajd još bi prešo preko toga, ali izore 400m puta i posadi kuruzu. E, ak se tad nisam šlogiro!
I onda sam odlučio da ovaj tjedan bude lagani. Niti jedan dan preko 10 km i u nedjelju half i onda idućih 5 dana odmarat od bilo kakvih aktivnosti. Javila se noga u srijedu, pa sam odmah otkazao trčanja u četvrtak i subotu.
Prijavio sam half i nije mi se dalo mijenjat distancu. Bum probal, pa sad dokle ide, ide. A ak ne bu išlo, bum se dovlekel do neke okrepe i čekal. Morti bu gemišta.
I tako došao je taj dan. Nakon godinu dana ponovno na trci. Malo časkanja pred utrku, malo gledanja i pljeskanja klincima, i evo starta. Krenuo sam sa začelja, i u nekom trenutku bio na tempu 4:22, 4:23 po kilometru i išlo je to, a onda na jednoj nizbrdici sam se malo preplašio pa sam malo smanjio, pa malo se više zadržavao po okrepama i tak. Na okretu sam žico i gemišt, al vele da su ovi brži sve popili. Cccc, trkačka kolegijalnosti! Brojio kilometre do kraja. Pa još 7, a noga drži. Još 5, pa to se može i prehodat ak treba, i tak. Dosta brzo su mi kilometri prolazili. Pogotovo u drugom dijelu. Bilo je toplo, ali nije bilo sparno, pa se nije cijedilo s mene, a još je bilo i vjetra. Auuu, milina! Nikad lakše odrađen polumaraton. Nakon 20 km sam čak videl i T-Rexa. To mi se prije nije dešavalo. Okrepe su bile standardno česte i dobre. Malo sam više obraćao pažnje i okolišu, pa sam osim T-Rexa, vidio i neke druge stvari. Recimo, na jednom mjestu mi je mrak pogled na Medvednicu. Vidi se cela. Valjda je Medvednica.
Na kraju, nekakvih 1:37 i nešto za valjda 8. mjesto i 3. u kategoriji. Jes da sam se lani prijetio da ću bit drugi. Neki se uplašili pa nisu ni došli. Dobra je utrka, naravno da dolazim i iduće godine. Ne strepite, ne strepite, bit ću četrnajsti! Noga malo zateže, pa ledimo, pa možda odmorimo i do 01.07. Što ne bi spremio maraton ispod 3 za 3 mjeseca? Problem je u tome što ću morat trčat manje, a ne više. A kupit ću i karbon, pa makar izdržo samo jednu trku. Kao sad bi trčo Zagreb, koji me mrzi (neda da ga lajkam na fejsu).
kajjaznam 