Odradio još jedan maraton ove godine. Season Best. Ako je za vjerovat Polaru 42.21km za 3:03:51. Stryd je izmjerio ravno 100m više.
Prije 5 tjedana sam odradio dužinu od 39km, iako sam već tada znao da neću trčat maraton 11.10., već 25.10. Dva tjedna nakon toga sam odradio još jednu dužinu od 32km (vremenski uvjeti su bili očajni, cijele godine se nisam ni na jednom treningu toliko oznojio koliko te subote; sve se cijedilo). Nije nešto što spada u #slušajstruku, ali ionako eksperimentiram cijelu godinu, pa kud puklo da puklo.
Idući korak je bio odlučit gdje ću trčat maraton. Kad radim dužine, okrepa je u autu. Stisne se stop na vuri, pa se malo zamezi, i tak. Taj scenarij sad otpada. Pa sam si zgruntal četiri moguća scenarija. Prvi, otići na Jarun i to otrčat. Toliko sam bio oduševljen da sam odmah išo gruntat idući idući. Drugi, maraton pomoćnog radnika na željeznici. Kao radi se neka pruga, pa se uz prugu pojavio neki makadam, i recimo kad bi trčao Gradec – Križevci – Gradec – Vrbovec – Gradec i evo maratona. I što se desi? HŽ-ovci odnijeli stari most preko Črnca. Ti Boga! Treći scenarij, vrlo aktualan do prije koji dan, atletska staza. Otići u Križevce i odradit 105 i po krugova. Dofuraš si stol, staviš okrepe na njega, i pičiš.
I tako prije koji dan, ček, ček, ček malo. Dakle ja kao (piše i na Linkedinu, a, faca!), ja kao founder i CEO Bukovec Badgersa (k tome još i Črnec Caymansa i Glogovnica Pikesa, te CMO (chief marathon officer) u AK Sveti Vid Vrbovec) idem trčat na Jarun il atletsku stazu. Ti Boga, pa nisam som il hrčak, već jazavac! Il se bu bežalo po Badger’s Driftu il se ne nebu bežalo. Je nek, ti Boga!
Već sam ranije pisao da od kada radim od doma, i od kad sam odustao od “pravih” utrka baš uživam u trčanju (da nije bilo korone vjerojatno bi danas trčo Frankfurt, pa s ovom formom, pa s nekim karbonskim tenisicama, pa da je baba muško, …, da se ipak zaustavim). Otkrio sam i dosta novih ruta kuda mogu trčat i baš mi je gušt. Recimo i danas je bilo možda i 10 km kud još nisam trčao. Sama staza je uglavnom makadam kroz šumu, nešto malo asfalta, te još manje zemljanog puta kroz šumu. Nema 100m ravnog. Nema. Cijelo vrijeme je neka uzbrdica ili nizbrdica. Rutu sam određivao tijekom trčanja. Imao sam neki okvirni plan. Jučer i noćas je padala je kiša, a na ruti postoji jedan neulargični zemljani dio za koji nisam bio siguran koliko je prohodan, a nemam ga kud zaobić. Srećom, pa nije bilo živo blato.
Okrepu sam nosio sa sobom. Nabavio sam si ranije nekakav belt, pa sam u njega ugurao četiri bočice po 2 i po deci i četiri gela. Nisam bio siguran kak bu to ferceralo, ali ispalo je više manje ok. Izgleda da su se nešto malo leđa nažuljala. Preživjet ću. Plan je bio uzimat okrepe svakih 7 kilometara, te od 14km uzimat i gelove. Što se rute tiče prvotna ideja je bila da (ako nema živog blata) odem 15 kilometara u jednom smjeru do igrališta u Tučeniku (sigurno imaju kante za smeće, pa tam ostavit prazne bočice), te da se vratim po nove okrepe posložene na šoferšajbi (uz nadu da ih nitko neće popalit). Kad sam stigo do Tučenika, ispostavilo se da ima 14km (nisam još nikad trčao do tamo), pa što sad ne bi skupio tu još 7km, pa sam onda još zaletio do Brezovljana, a nisam još ni do tamo trčao, pa do Predavca. Drugi put ću uzet još jednu bočicu, pa se zaletit do Škrinjara i Remetinca i taman bi mogo ispast maraton. Nisam siguran hoćel sob opet htjet ić ponovno sa mnom. U povratku na 28km u Starom Glogu mi je i okrepa uspjela ispast i završit u grabi, ali srećom bila je zašarafljena. Vjerojatno mi se to desilo jer sam bio fokusiran na to hoće li se opet pojavit đukele. U ranijem prolazu se pojavila tu đukela veličine teleta, pa smo malo pregovarali i činilo se da će sve proći u redu, ali onda se pojavila 7 puta manja i 10 puta lakša đukela koja nije htjela pregovarat, i naravno, onda je tele zaboravilo što smo se dogovorili, pa je bilo potrebno malo više galame, i mahanja, pa sam se skoro 2 minute šetao po nizbrdici. Nekoliko puta sam tu prolazio i nisam ih dosada sretao. Srećom u povratku ih nije bilo.
Srećom i okrepa je još uvijek bila na šoferšajbi, pa smo si otrčali još i zadnjih 7 i po kilometra po dijelu po kojem najčešće trčim. Počeli su onda malo i grčevi u stopalu. Ali lože su ok, pa neće bit potrebna neka hitna terapija kosilicom. Trčao sam u bostonkama 8 (danas su prošle 900km). Šteta mi bilo mazat bijele Saucony Endorphin Speed. Trčal sam i u prnjavim čarapama (na peti), neki Compressportov model. Imam i one za maraton i za apsorbiranje šokova, ali kako da ih oblečem onak lepe, nove, i bele i onda obujem nikad oprane bostonke? Kako? Isto tako cijelo vrijeme trčim u šorcu, ali za danas sam se odlučio za tajice. Ne bilo kakve. The most famous tajice u fejstagram Hrvata. Zvezde u tajicama. Mrle iz Leta 3 i ja. Jes da je reko Charles Barkley Albertu Salazaru: “Damn, Salazar, you marathoners really are tough guys.”, al bez vazelina i flastera na cicama ne idem na maraton.
Slušam muziku na svakom treningu, pa sam i danas. Na utrkama nisam nikad slušo. Neću ni ubuduće.
Zadnjih par mjeseci
Stavljam na Stravi
U opis aktivnosti
Hit do hita
Danas ništa
Ne znam jel sam
Ispo faca
Il opet kita!
Sad 10 dana odmora od trčanja. Pa onda opet polagano. Pa ćemo da vidimo. Jučer sam prebacio otrčanih 4000km ove godine, a moglo bi se do kraja skupit i 3000 milja (375 Eminema). Mogo bi počet nosit i mob (ili ubost kakvu akcijsku kameru) i okinut koju sliku. Fakat Badger’s Drift izgleda dobro.
Nisam prije trčao ove virtualne trke, ali nisam imao ništa protiv njih. Meni je super vidjet da se gomila ljudi pokrenula. Nadam se da će što više ljudi nastavit bavit nekom fizičkom aktivnošću. Ne morate trčat. Biciklirajte, plivajte, planinarite, hodajte, odite u teretanu. Što god!
kajjaznam 