Positive Split

Radim predveče neki đir po zapadnoj obali. Sjede dvije babe na klupi i razgovaraju. Prolazim i veli jedna: a kajjaznam! Hebote!

Maraton za 3:05. Prva polovica za 1:31. Nisam pratio tempo na satu. Trčalo se na osjećaj. Bilo je ok do pred kraj kad me počeo hvatat grč (ili ozljeda) ispod dupeta na desnoj nozi i to na nizbrdicama. Pa sam moral hodat. I pokušaji laganog trčanja su bili problematični. Na uzbrdicama je bilo ok. Možda bi i minutu bio brži, ali opet bi to bio positive split. Imam još izlika, ali ostavit ću ih za drugi put. Ne smijem ih sad stavljat da se ne pretvorim u kmekmejaznam.

Možda su me malo i splitski polumaratoni prevarili. Oni se daju brzo istrčat. Odradiš ga, a kao ostatak je lakši. Jedna je stvar odradit polumaraton brzo, a druga dva takva malo sporije. A malo je i ugrijalo. Bio sam pristojno nasoljen. Da li sam (ne)zadovoljan? Nisam. Bilo mi je lijepo. Staza mi je vrlo dobra. Bolja mi je od Amsterdama.

Meni je cijeli event odličan. Sve mi izgleda dobro organizirano. Okrepe oke. Volonteri odlični. Promet potpuno zatvoren. Ne znam kak su funkcionirale garderobe (obzirom da sam smješten u hotelu na rivi), ali sve mi je izgledalo logično. Šator s jedne, kamioni u koje se predaju vrećice s robom s druge strane. Pasta party ko pasta party, ništ posebno, a bilo je i krafni. Split je specifičan i po tome što su jedini u nas koji znaju složiti suvisle startne zone. Odradili su dobru školu s polumaratonima i ovaj maraton je bila logična i uspješna nadogradnja. Još jedan positive Split. Još samo 366 dana do idućeg Splita.

Pijem i treću pivu danas. Možda da osnujem i još jedan running team: Alcoholica Unidad! Space izdrži!

Gad demet

Prije koji tjedan sam na nekom nedjeljnom rastrčavanju sreo Tomu, pa odradili zajedno par kilometara, te popričali o pripremama za Splitski maraton. I tako kaže Tomo da će vjerojatno na zimski half u Varaždin, a ja kažem da neću jer ću dan ranije radit dužinu, a možda i hoću jer ako bude snijega, leda i slično, onda ću i ja tamo odradit dužinu, a ne po Badger’s Driftu. Ne bi bilo prvi put.

I tako stigao TAJ vikend, TA subota. Nema leda, snijega, nije minus iljadu. Jedina dvojba je trčat s majicom ili bez. Wtf?!? Gad demet, navečer sam umjesto kuhanog vina moro pit pivu. Pa di toga ima? Greta, spasi nas!

Što se tiče samog subotnjeg yadovanja, mogu reć da sam se ugodno iznenadio. U tjednu sam odradio u utorak 13×1′ (tako, tako, gad demet, valjda zato jer nisam dugo prostačio). Pa sam odlučio da ću i u četvrtak odradit malo jači trening. Što god to značilo. Dvoumio sam se između stotki ili nekakvog tempa, da bi na kraju u četvrtak odradio 2 x frtalj eminema. Prvo sam mislio to ići u nekom tempu maratona, ali nisam, pa je prvi frtalj bio na 3:59, a drugi na 3:52. Gad demet. Pa sam se pobojao da sam se možda malo zatuko pred subotu, a još je najavljeno da bude toplo, sunčano, vjetrovito, gad demet. (E da su mi vremenski uvjeti kao što su bili prethodnu subotu. Kako sam se izgušto tada na trčanju. I ne samo to. Naziv treninga na stravi: mica (für Katarina P.) Nema dalje. Ja sam GOAT u imenovanju treninga) U petak sam se odlučio propisno pripremit za subotnje yadovanje. Pojačano ugljikohidrati, hidratacija, voće s vlaknima, … Plan je bilo odradit 3 eminema. Onako na osjećaj. Da ne bude teško. Bilo je pitanje i koliko okrepa za vrijeme yada. Dvije ili tri? Na koncu se odlučio za dvije. I tako krenuo ja trčat. Prva okrepa nakon 15 i po km. Po litre dm izotonika, dva i po deci vode i gel. Tempo za tih 15,5 km – 4:45. Nakon sljedećih 14km druga okrepa ista kao prva. Tempo za 29,5 km – 4:38. Na kraju skoro 38 i po u tempu 4:34. Osjećaj je bio baš dobar. Gad demet. Valjda se nisam zatuko.

Do Splita planiram odradit još 3 jača treninga i 12 lakših. Bu dost?