Working class hero

je posto profesionalac. Nije nešto uspješno kreno. Trčo je Boston isto ko i lani po kijametu. Professional goes home DEVASTATED!

Nekaj si gruntam, pa kak je sad to herojsko radno mjesto upražnjeno, mogo bi se probat ubacit. Preko tjedna pomalo, a za vikend trka. Za početak sam počeo tako trčat. Najduže i najbrže za vikend. Ostalo sve kraće i sporije.

Recimo, prošli tjedan u subotu 26 i po na 4:34 (ubio bih za takve vremenske uvjete na maratonu), dok je drugi najbrži bio 12km na 4:48. Od ovog tjedna sam (napokon) krenuo i s šestim trčanjem u tjednu. Dodao sam i ponedjeljak na listu. Odmah sam si odradio 17 i po km. Trebalo je nešto kosit u utorak, pa sam odradio kraći trening. Mislio sam i lakši, a kad ono skoro 10km na 4:19. I što ću sad u subotu na halflingu? Pokušat trčat bržim tempom? Mislim, mogu probat. Vjerojatno će naziv aktivnosti na stravi bit: goes home DEVASTATED! A ništa, bolja polovica hrabrosti, odustajem od pozicije Working class hero-a. Bilo je lijepo dok je trajalo.

Valjda ću ići na Križevci – Kalnik. Prijavio sam se. Znam da mi ne vjerujete, pa odite provjerit na stotinku. Budem išel i na Vrbovečki polumaraton.

Uspio sam pročitat Jadnike. Stvarno odlična knjiga. I debela. I odlična. I još deblja. Kad već spominjem Hugoa, toliko je dobar da ne bi imalo što gorit u Parizu ovaj tjedan da nije izmislio Quasimoda. Počeo sam s čitanjem Larssonove Millenium trilogije. Izgleda obećavajuće, što će reći da nisam je dosad čitao, a ni filmove nisam gledao.