KKK

Nisu plahtaši pravi. Ni oni od Ramonesa. Ni kaj? koji k….? Ni kaj, kaj, kaj, kaj oćeš (auuu fali još jedan K) od Pawasaki 3K. Knjiga. Kava. I? Iiii? Iiiiiiiiiiii? IIIIIIIIIIIIIIIII! Tako je. Konjak. Vidi se tko pamti sadržaj bloga od lani.

Pauzirao sam 11 dana, pa sam otrčao 5km, pa sam opet pauzirao 5 dana. Desperate times call for desperate measueres. Prva stvar je bilo umirovljenje dva para tenisica. Supernova glide i Clifton 2. Obje su preko tisuću, pa mi nije to nešto teško palo. Treba pomalo trošit i ostalih šest pari. Nakon toga sam odlučio prestati voditi dnevnik trčanja u pisanom obliku. Pišem desnom rukom i nakon što sam se primio pisanja, ozlijedio sam desnu ahilovu tetivu. Na nogi. Nisam dugo pisao pa možda je to bila kap prelivača. Kupio sam i Polar Vantage M. Za 200kn. Plus Fenix 3. Plus Polar M400. Plus H7. Možda pomogne. Nije bilo loše. 22.12. 6 km, 24.12. i 26.12. skoro 10 km. Ostali dani vježbe snage. Jučer skoro 10 i po kilometara. Zadnja mjera realizirana ovaj tjedan je bila kupovina boce konjaka. Hennessy. Lani sam pisao o pravilu da za svaki zimski početak priprema uzmem neku finu žesticu. Ove godine sam odlučio da neću to napravit i eto vraga. U jednom trenutku mi je napamet pala i rakija, teško je reći jel zbog Cesarića, S.A.R.S.-a ili Thenardiera, ali ipak je više volim oko skočnog zgloba, nego u ustima, grlu i želucu. Tako da ustvari od jučer kreće pravi početak priprema.

Koristio sam i obloge od leda. Možda nekome i to pomogne.

Danas vježbe snage, sutra još jedno trčanje. Bit će to 260 trkačkih treninga, 11 utrka i skoro 3790 km. Skupilo se i 107 treninga snage.

Planovi za iduću godinu. Što se tiče utrka nikakvi. Mogao bih komotno krenuti s pripremama za Splitski maraton. 2020. Treninzi. Vjerojatno ću u siječnju i veljači trčati četiri puta tjedno, utorak, četvrtak, subota, nedjelja. U ožujku dodati srijedu, a od travnja dodati ponedjeljak i vratit se u normalni ritam. Još dva do tri puta tjedno snaga. Vikendom popodne KKK. Samo lagano, lagano.

Pročitao sam i 25 knjiga ove godine, a planirao 20. I za iduću godinu planiram 20 komada, iako se na mojoj trenutnoj read listi nalazi 40 knjiga. Možda izađu i Winds of Winter, ha haha hah ahaha, pa da se odma probiju na prvo mjesto. Trenutno čitam Fire and Blood. U novoj godini vam želim isto što i Gobac. Bla, bla, bla, bla i veću plaću.

Muha bez glave

Ko što sam najavio, trčao sam ko muha bez glave, a izgleda da kad se tako trči, da se ne trči dugo. Nakon skoro dva tjedna problema s tetitvom desnom (valjda), odlučio sam do daljnjeg obustavit trčanje, a bogme i vježbe snage. Pokušao sam pretrčat ozljedu (subota i nedjelja su izgledale prilično obećavajuće), ali eto, ne ide.

Pa, kako to, kako to? Jel problem što sam jedan dan nosio marte? Previše asfalta? Previše vježbi snage? Previše uzbrdica i nizbrdica? Previše trčanja u dva para tenisica s više od 1100 km? Previše čega? Previše ničega?

Toliko sam izbediran da sam odmah korigirao planove utrka za iduću godinu. Trčat ću Split maraton nakon iduće godine.

Ne da mi se ni pisat dalje. Idem čitat. Završio sam Shirerov
The Rise and Fall of the Third Reich, pa sam se ponovno bacio na  Inferno: The World at War, 1939-1945 od Hastingsa, pa nakon toga idemo na Tolandov The Rising Sun: The Decline and Fall of the Japanese Empire, 1936–1945. A, jebi ga, historia est magistra vitae, repetitio est mater studiorum, a budale, da ne velim narode, ne treba nikad potcijenjivat. Trenutno sam na pričama o Dunku i Eggu, kao uvod u povijest Targova: Fire and Blood (part I). A nakon toga Les Misérables. Kako to, kako to? Vidio sam sliku jednog velikog trkača s čoknjem u rukama, pa sam se sjetio Maestra iz Kiklopa (mogo bi i njega ponovno pročitat):

Sisavče Thenardier, čokanj do čoknja - dva čoknja.

I tako, možda da se, obzirom na svoje sadašnje stanje, odmah prebacim na Thenardiera ili još bolje, čoknjeve.