B2B

Skoro pa Hamletovski tjedan.
U ponedjeljak ujutro vidio plan treninga za ovaj tjedan. Utorak 2×5 km, ali ako se ide u četvrak na B2B Run onda se utorak radi lakši trening, srijeda odmara, a ako se ide revijalno na B2B run onda se može utorak odradit. I tako sam se premišljao, što bi, što ne bi, di bi, di ne bi … I tako pala je jedina moguća normalna odluka. Utorak 2×5 km, a četvrtak B2B revijalno, pa možda bi mogao tih pet i otrčat u tempu maratona. Ipak ne treba pretjerivat, treba u subotu odradit i veliku dužinu. Piše 40 km na 4:40, a teško da ću trčat baš 40, vjerojatnije će to bit 38.

Stigo utorak, odrađeno 2x 5km, prvih za 19:29, drugih za 19:17, ako je vjerovati Polaru. Srijeda laganica + atletske vježbice + vježbe snage.

Startne pakete za B2B Run su nam u firmi podijelili već u ponedjeljak, s tim da smo ovaj put dobili i majice. Svake godine nas je sve više, tako da je ove godine broj prijavljenih bio 60. Obzirom da je ukupan broj prijavljenih bio 4500, a nisam točno znao kako je to organizirano na velesajmu, odlučio sam se odmah u 16 uputiti na Velesajam. Presvukao sam se u firmi, odmah sam stavio i broj, to mi je ionako gnjavaža, a još treba paziti da se ne savija. Na Velesajmu je to dobro organizirano. Odvojene svlačionice, garderobe podijeljene po grupama od 300, naljepnica za ruksake, brdo toi-toija. Malo sam se zapričao s ekipom iz firme i kluba, pa sam se otišao zagrijavat, lagano 4km. Popodne je počelo dosta jako puhati, prolazili i svakakvi oblaci, ali u konačnici se sve primirilo. Trebale su biti 3 startne zone, ispod 20 minuta, od 20-30 minuta i više od 30 minuta. Kao završio sam u prvoj zoni, ali ipak mi je trebalo 5 sekundi da prijeđem startnu liniju. Bile je svakakve ekipe u prvoj zoni, pa sam se nakon sto metara morao skoro zaustavit jer se odjednom stvorio Halili ispred mene, a bilo je nezgodno za skrenut lijevo ili desno. Koga briga, ionako sam došao to otrčat revijalno, eventualno u tempu maratona, možda i ispod 20 minuta. Nakon 500m sam napokon uhvatio i nešto praznog prostora da se uspijem riješit boce s vodom. Trčim, trčim, otprilike smo prošli prvi kilometar, pa bacim pogled na sat, a ono pokazuje tempo 3:52 ili tako nešto. Osjećam se ugodno, pa ajmo nastavit u tom tempu, ako mi postane neugodno, lako ću se usporit. I tako nije mi postalo neugodno, pa sam u konačnici utrku odradio za 19:19 (novi osobni na 5km 🙂 ). Odmah sam se krenuo rastrčavati, pa odradio još dva kilometra. Nakon trke bilo je vode, cedevite, pive, jabuka, banana, burgera, hot-dogov, gulaša, vegetarijaskih jela, štrukli, pogača, … Nije mi se dalo čekat za mesinu, pa sam se zadovoljio porcijom gulaša i vege jelima, koja su mi oke. Na koncu, najbolji grah koji sam jeo u životu je bio vege grah. Svake godine nam se desilo da kao firma upiknemo neko postolje, pa je tako ove godine ženska ekipa treća. Bio sam na prvoj B2B Run utrci u Maksimiru i sad ovdje. Meni je bolje na Velesajmu. Organizacijski isto odlično. Sto ljudi je išlo ispod 20 minuta. Meni je ovo odlična utrka i preporučam svakome tko je u prilici da ide na nju.

Petak odmor. Subota. Ustanem se prije 7. Popijem kavu. Krenem po kruh u trgovinu, pa počne kiša. Obavim doručak i zalijepim se za radarske slike. Umjesto u pol 9, krenuo sam s dužinom u 9:45. Prvih 40 minuta sam trčao u šuškavacu jer je još uvijek padalo, pa kad je prestalo skinuo sam šuškavac i nosio ga u ruci. Pa kad sam stigao do okrepe (14 i nešto km), ostavio sam ga u autu i usput obukao suhu majicu za drugu rundu. Odradio sam i drugu rundu (isto od 14 i nešto), pa sam ipak odlučio da ću otrčat tih 40 km. Dosada sam samo jednom trčao 40 km na treningu i to za svoj prvi Onaj čije se ime ne izgovara maraton, pa što onda ne bi odradio dužinu od 40 km i za svoj zadnji Onaj čije se ime ne izgovara maraton. Kako sam krenuo u treću rundu kiša je opet počela, ali sad mi je bilo svejedno. Cijelo vrijeme sam trčao po šumskim putevima, odnosno, makadamu, pa sam nakon treninga prao noge u lokvama kraj ceste. Fakat sam bio zašprican. Osim toga sam poslije i tenisice oprao, to baš i nije nešto što običavam raditi. Na kraju 40 km na 4:27, ako je za vjerovat Garminu. Prebrzo? Pa ne znam. Osjećam je odličan. Šuma je bila puna vrganjerosa, čak je i murja bila, pa onda sam možda zbog publike išao brže.

Spreman sam za maraton. Čekamo te mrski neprijatelju 😀