Joj, znaš što bi reko dr. Asanbegović na ovo?

Gleda Komandant Sava ove izbore i ne vjeruje. Mogo se kandidirat za načelnika. Bilo ekipe koja je kao htjela, ali nije uspjela skupit potpise. Kakvi bakrači, kakvi potpisi! Pa bude onda tamo neki notorni Đuro Sessa to brojio. E, ne bude! (Zdravko Mamič like this) Kažeš: Oču bit načelnik i onda narod dođe i napiše te na listić. Što ima demokratskije i narodnije od toga?

Joj, znaš što bi reko dr. Asanbegović na ovo? Apologeti pseudoneutralnog titoizma.

Imo bi Komandant i listu za vijeće. Samo on bi bio na listi. Osvoji 65%, 10 mandata, i onda treba glasat na vijeću. Vako ćemo, dajem 5 glasova za, 4 protiv i 1 suzdržan (ne sva jaja u istu košaru). A ubire samo jednu vijećničku naknadu. Ušteda. Ili izglasaš da vijećnike bira načelnik, a načelnik vijećnike. (Zdravko Mamič like this i ovo). I ne trebaju ti više izbori. Još ušteda.

Joj, znaš što bi reko dr. Asanbegović na ovo? Soldateska diverzifikacijskog demokratizma.

Obećanja?

Nacionalizacija Hrvatskih šuma. Sve će posječ. Neće više bit Bukovca, a boga mu ni Badgersa. Neće više ni vrganja bit, a i di će se i ilegalci skrivat?

Joj, znaš što bi reko dr. Asanbegović na ovo? Agenti antipoduzetničkog đenđerizma.

Osim toga počet ćemo provodit i reformu lokalne samouprave. Svi pričaju da ima previše općina, a niko ništa ne radi po tome. Dosta! Napast ćemo i okupirat dijelove susjednih općina, te aneksirat Marču, Novakušu i Fuku. Onda neki drugi napadanu te iste općine i one nestanu.

Joj, znaš što bi reko dr. Asanbegović na ovo? Teoretičari dekonstrukcijskog municipalizma.

Kad okupiramo Novakušu, odmah dobivamo, ne jednu, već dvije pruge! Pa ko je blesav da ide sam radit prugu ili dočekat druge da prugu naprave. Uzmeš odma ove gotove. Bit će para od prugarine.

Joj, znaš što bi reko dr. Asanbegović na ovo? Suradnici budžetski financiranog neokapitalizma.

U škole će se uvest učenje mađarskog, tako da kad prebacimo front u Mađarsku i ne trebamo migrante iz Sente za orijentaciju.

Joj, znaš što bi reko dr. Asanbegović na ovo? Ne mrem više! Dajte mi vode s cukrom!

treČa županijska

Vele da je nogomet hasbeen, pa da ne bude hasbeen, odlučilo osnovat superligu. Dva dana kasnije je i superliga postala kao hasbeen. Nakon toga sam, kao founder i CEO nekoliko legendarnih running team-ova, odlučio pomoć sirotinju. Vele, za superligu je kao bitan utjecaj na društvenim mrežama. To je valjda, kajjaznam, deset iljada lajkova penal (ono ko klinci smo imali pravilo tri kornera penal, ali bar si moro napravit korner), ili, kajjaznam, deset miljona lajkova 3 boda. Tako sam napravio fotosešen i pozvo svoju fejstagramsku sljedbu da dere palčeve, tako da gazda superlige Perez vidi naš potencijal i da nas pozove u superligu. Odmah sam predložio i načine na koje se utjecaj na društvenim mrežama može transformirat u maratonske rezultate. Recimo, možeš trčat, a možeš skupljat lajkove. Primjerice: 10 iljada lajkova za 3 sata i to ti je sub 3 maraton. 10 miljona lajkova za 2 sata sub 2 maraton. 10 miljarda lajkova za 1 sat sub 1 maraton! Mladež ne želi gledat utakmice od 90 minuta, pa ajmo ih skratit. Pa što onda ne bi imali i maraton od 42195 decimetara.

Perez se nije javio. Pizdek. Kad nas razhebu, mi dodamo gas! Osnivamo najnoviju ligu. treČa županijska! Superliga. Elitizam. Pa naravno da se rulja buni. Moraš im prodat spiku. Ko će se bunit na županijsku, i još k tome treČu. Proper trčanje. Naravno, da će i treČa županijska biti elitna liga. Nema labavo. Nema sudac nas je pokro, lopta se odbila od krtovinca, centarfor se snočka zapil, bek vozi gnoj …. Bit će 5 running teamova s najvećim marketinškim potencijalom: Bukovec Badgers, Marča Beavers, Črnec Caymans, Lonjica Sharks, Glogovnica Pikes. I to je to. Nikakvi ostali jazavci merkati ne dolaze u obzir. Moto lige: kad ne grizem, ujedam!

Mi smo tu zbog para, a ne spašavanja ne znam čega. Zamisli derbi: Bukovec Badgers vs Marča Beavers. Clash of titans! Drvosječe z Bukovca i Marče na ursusima i fergusonima dolaze navijat, turiraju se motorke na tribinama. Kakav Kop! Di ćeš protiv Stihlovke! Kako nećeš to lajkat! A još kudosi! Koliko je to sponzora: Stihl, Husqvarna, Alpina, Jonsered, … Para ko dreka. A bome imam i tri kluba u ligi od pet. E, moj Florentino, tak ti se to radi, tri od pet, a ne jedan od tri. Jel ti treba možda nacrtat? Po mogućnosti graf? Imamo mi jednog, malog. Sad, kad bolje razmislim, kak ste brzo propali, možda vam je i crto grafove. Morat ću apdejtat i profil na Linkedinu. Sad ću malo šarat. Dosadila mi ekavica, pa ću malo preć na ikavicu. Umjesto CEO, bit ću CIO @ treČa županijska.

HasBeensi

Ich bin ein HasBeen. Propo sam. Više čak nisam ni prostak. Planiram otrčat 11×1′ i onda otrčim 12 (dvanaest). Jučer trebam trčat 7×2′ kad ono 8 (osam). Prošli tjedan 13.50km@4:01. Zašto ne 13km? Tako lijep primjerak prostog broja. Ne, nego 13.50. Strašno. Uopće ne znam kako mi se omaklo 19×30”.

Čak mi je i Polar Vantage M počeo pokazivati znakove hasbeenovštine. Dva trčanja, uhvatim GPS, izgubim GPS, uhvatim GPS, izgubim GPS, … Ništa, factory reset, deinstalacija Polar Flowa s moba, pa ponovna instalacija, svi mogući restartovi… A baš idući trening je bilo gore spominjanih 13.50km, pa za svaki slučaj iskopao iz ladice i Forerunner 405. Uspio ga napunit. Traje to punjenje. Duplo duže se puni, nego što mu baterija drži. I tako trčao ja trening s dva sata. U konačnici su oba izmjerila identičnu ukupnu udaljenost od 22.40km, dok je ovaj jačiji dio od 13.50km na 405ici bio 20m kraći. Polar se nastavio ponašati besprijekorno kao i dosada, tako da ga neću morat slati servis kod Panj & Sekira d.o.o. Čak sam htio i sinkat 405icu. Pokreneš garmin express, pa onda veli da je stara verzija, pa pokreneš update, pa se instalira nova, pa ju pokreneš, pa onda veli da je i to stara verzija, pa opet pokreneš update i tako … Na koncu sam odustao jer izgleda da je i stick hasbeen. Btw. 405 je iz pretprošlog desetljeća je – ti boga moral bi si kupit novi, neki drugi kao pace2 ili m2.

Ali nisam ja jedini hasbeen, jedan, dva, tri … ima nas još. Kupio sam prošli mjesec neke socijalne Pegasus 37 E(liud)K(ipchoge). Nisam planiro, ali eto, što da vam napišem, mi hasbeensi se moramo držat zajedno. Gledaš Eliuda, pa ti dođe žao. Ne može čovjek više trčat maraton ispod 3 (kao ni ja – ali ja sam bar ekološki osvješten pa trčim u carbon free tenisicama). Lik više ne može uzet ni drvenu medalju na prvenstvu Japan (kao ni ja). Sad mora prodavat tenisice. Ne znam kako je tako propao, ali imam teoriju. Jednostavnu. Bez grafova, druge derivacije, bolesne bure, a bogami i zdravog juga. On je Tottenhamov fan. Mourihno (još jedan hasbeenovac) je trener u Tottenhamu. Dila pečene odojke po trening kampu. I onda dođe Eliud i urokaju se.

PS
Nakon što sam objavio zadnji post, zaprijetio se ujedanjem i cijepljenjem, s Badger’s miles segmenata su nestali biciklisti. Je nek, ti boga! Nema labavo.

Se stöörme!

Mislio sam napisat hasbeenovski post, ali ostavit ćemo to za idući put jer se desilo nešto nevjerojatno.

Do prošlog tjedna kad bi mi neko spomenuo segment vjerojatno bih prvo pomislio na Cantorov teorem o presjeku. U potpunosti sam ignorirao sve vezano uz Strava segmente, ali nešto sam kliketo po Stravi i odjednom: Neka bude segment ili dva. I tako budu dva segmenta. Badger’s mile up i Badger’s mile down. Ranije sam tu znao trčat mice surferice, surferske yad-e ili klasične 4xBadger’s miles. Neparne su up (sporije), dok su parne down (brže). Toliko me to razveselilo da sam odmah za vikend odlučio ponovno trčat micu surfericu. Ovaj put eminemovsku (ipak i u ovom postu nešto hasbeenovsko) bez okrepe. Dakle:
WU frtalj eminema
+ 8 x po frtlja eminema, RR frtalj frtlja eminema
+ CD frtalj eminema
= 2 eminema
Ovih po frtlja eminema su Badger’s milesi.

Nakon što sam se sinko odo bacit pogled na te segmente (nakon nekog vremena je Strava skupila ekipu i napravila rang listu). Prvi na Badger’s mile up i treći na Badger’s mile down. Treći! Ako se tad nisam šlogiro! Nevjerojatno, uguralo nekakva dva jazavca, merkata ispred mene. Očito na biciklima, a aktivnost Run. Oni će meni 31 i po kilometar na 3:22 s 115bpm. Da ne nabrajam sad sve ostalo. Na Badger’s Driftu će meni neko muda pod bubrege. Eeeee! A ako opet vidim nekog na biciklu, a da ima aktivnost Run na Stravi, ugrist ću ga. Pa će morat cijepit. Kae? Aaaaa, frka, aaaaa!

Ne mogu ih nikako obrisat, pa ih sad moram pretrčat. Ništa lakše. Ja išo 5:44, a oni 5:30. Svaku stotku sekundu brže i to je 5:28. A još uz borbeni urlik Se stöörme! (bolje mi zvuči od Respect my authoritah! ili Ypa! Ypa! Ypa! (ćirilica ruska)) nemaju šanse. Bukovec Badgersi su avangarda. Ne samo da imamo urlik, već imamo i moto: We are mean. A ti? Striitet! Se stöörme!

PB

Teška vremena. Počeo brojit PB-ove u mjesečnoj kilometraži. Has Been. Natuko u siječnju 478km (4 više nego u kolovozu lani). I to bez da sam ijednom yadovao. Trebalo je ipak i skupit nekako te kilometre, pa su pale 4 mice i 2 halflinga. Nije to jedini PB. Trčao 28 dana u siječnju. Nikad više u jednom mjesecu. A ni 13 mrleta nije za bacit. Ako ste pomislili da je gotovo s PBovima, malo ste za je. Srušio sam i PB u broju uzastopnih dana što sam trčao. Ispalo cijelih 20. Od Štefanja do Nove godine.

Počeo sam i čak radit neke ozbiljne treninge. To je ono kad stisneš lap na vuri. Napravio sam ih čak 3. Jednom 11×30” s laaaagaaaanoooom minuticom između. I dvaput po 10km kao jače. Prvi put na 4:05, ali neravmjerno raspoređene uzbrdice i nizbrdice (više nizbrdica). Drugi put ovaj tjedan. 10 ispod 40 (39:50). Nisam planirao tako, ali kad nakon 6 i po kilometara vidio da je tempo na 4:01. A, …. ga, stišneš malo. Pripomoglo je vjerojatno i to što je bilo još petero trkačica i trkača, pa da se malo k, jel te, nek se zna ko je glavni jazavac u Bukovcu.

Nije ni da su ovi drugi treninzi neozbiljni, ali naprosto drukčiji je filing kad ideš na trening s namjerom da stišćeš lap. Obveza je to. Primjerice, ako ne moraš stiskat lap onda pustiš mozak na pašu, pa ti se desi da otrčiš micu od 29 km na 4:32. I još jednu garčinu na 4:17, i blatni krugovalić na 4:29. I tak.

Stigle su mi napokon i hokice mach 3. Nisam planirao uzimat hokice, a pogotovo ne mach, ali kad vidiš da su ispod 500kn, nema se kaj razmišljat. Boston 8 preko 1000km, Bakanđe, tj. Nike infinity run skoro 1000km, Nike epic react 2 preko 500km, Nike pegasus 37 shield skoro 200km. Morat ću za ozbiljne treninge izvadit Saucony endorphin speed iz kutije. One su na 150km. Iz svega navedenog očito je da mi fali još bar 2, 3 para da nekako pretrčim ovu godinu. Da nisam uzo hokice, skoro bi bio bos. Pitanje je što kupit, ali kako stvari sada stoje, vjerojatno ću kupovat žute. Btw. mogo bi u bakanđama il bostonkama otrčat još tristotinjak kilometara tako da srušim i taj PB. Koja bi to godina bila. PBova ko dreka!

RGTI

Trkačkih treninga: 284
Maratona: 2 (Split marathon: 3:05:01; Badger’s Drift Trail Marathon: 3:03:51)
Polumaratona: 1 (Polumaraton Vrbovec: 1:25:53)
Ukupno otrčano: 4758 km
Vremena utrošeno: 391h 51min

Treninga snage: 86
Vremena utrošeno: 57h 20min

Napisao bi i koju riječ, ali ćemo ostavit to za iduću godinu.

Foto session

Nakon puno vremena, razmišljanja, planiranja i ne znam čega još jučer sam odlučio uzet mob na trčanje i malo uslikat Badger’s Drift. Neću tu stavljat slike. Ima ih na strafejstagramu. Uslikao sam sve što sam planirao, bar na ovome dijelu Badger’s Drifta, osim jedne vjeverice. Neće se slikat, nego se skriva iza hrasta. Zla vjeverica.

Od prošle srijede sam na go, pa sad imam više vremena za trčanje. Malo je bio bed trčat radnim danom u prosincu. Od 15:10 pa do noći. Nema trčanja po noći jer the night is dark and full of terrors. A onda ti vikend ostane za bauljanje. Ali sad su vikendom i praznikom obično organizirani lovovi pa nikad ne znaš kad ćeš nabasat na lov. Odmah sam prvi dan goa iskoristio za jedno takvo bauljnje. Odero neku krugovalčinu (Borik -> Kapela -> Glog -> Fuka -> Glogovnica -> Koritna -> Žukovec -> Habjanovec -> Borik), pa onda dan poslije krugovalić. Neke dijelove rute sam morao malo modificirat zbog blata. Na Božić je palo još 30 litara kiše, a i ekipe idu u šumu ili na polja pa postojeće putove razruje, a i nanosi blato na lijepe nove makadme, pa prognoza je zakuac, pa tako da ću po nekim rutama teško trčat prije travnja. A treba još otrčat krugovalčić, krugoval, krugovalčugu i daj, nemoj me …

Planiram nastavit i foto sessione Badger’s Drifta, što bi značilo da ću morat prijeći na teritorije druge županije. A propusnicu ne tražim! (Niti bih vam je dao!) Ko zna kako izgledaju ti punktovi? Trčim, a odjednom se pojavi Gandalf i zaurla: You shall not pass! ili čičica iz Ko to tamo peva zapiskuta: Dalje nećeš moći! Zvaću decu! Ili možda stoji štand s kulama stražara (kule koje stražare ili kule u kojima su stražari pitanje je sad?) i pripadna ekipica? Malo se zafrkavam s ovom zadnjom ekipom. Izgledaju mi kao fini ljudi koji će se pomolit za mene, a ne donirat drva i šibice za lomaču. Lako radit viceve s ekipom koja u svojim redovima nema Vice-ve.

Ajmo!

Zahladilo pa ću bit hitar, brz, okretan, a bogami i ekspeditivan. Nakon 10 dana odmora krenuo smo opet s trčanjem. Zasada, 20 trčanja ovaj mjesec. Ima još koja čuka do 24:00. Nikad se ne zna. Mrle tri put tjedno.

Kupio sam i HRM traku. Polar H9. Pa tak. Kad već imam Stryd, što ne bi imo i traku. Nek se podaci skupljaju, a onda bum krenul bacat derivacije i farbat grafiće. Da điđe imaju bar neku svrhu. Mogo bi kupit i Nike Vaporfly Next % i nedjeljom gledat tv u njima.

Obzirom da nema utrka, a i neću ić na utrke, zimske pripreme ću posvetiti novim krugovalima. Podijelio sam ih u nekoliko kategorija:
1. krugovalčić
2. krugovalić
3. krugoval
4. krugovalčina
5. krugovalčuga
6. daj, nemoj me …..

Uspio sam si izmislit i novo ime za Stravu.

Badger’s Drift trail marathon

Odradio još jedan maraton ove godine. Season Best. Ako je za vjerovat Polaru 42.21km za 3:03:51. Stryd je izmjerio ravno 100m više.

Prije 5 tjedana sam odradio dužinu od 39km, iako sam već tada znao da neću trčat maraton 11.10., već 25.10. Dva tjedna nakon toga sam odradio još jednu dužinu od 32km (vremenski uvjeti su bili očajni, cijele godine se nisam ni na jednom treningu toliko oznojio koliko te subote; sve se cijedilo). Nije nešto što spada u #slušajstruku, ali ionako eksperimentiram cijelu godinu, pa kud puklo da puklo.

Idući korak je bio odlučit gdje ću trčat maraton. Kad radim dužine, okrepa je u autu. Stisne se stop na vuri, pa se malo zamezi, i tak. Taj scenarij sad otpada. Pa sam si zgruntal četiri moguća scenarija. Prvi, otići na Jarun i to otrčat. Toliko sam bio oduševljen da sam odmah išo gruntat idući idući. Drugi, maraton pomoćnog radnika na željeznici. Kao radi se neka pruga, pa se uz prugu pojavio neki makadam, i recimo kad bi trčao Gradec – Križevci – Gradec – Vrbovec – Gradec i evo maratona. I što se desi? HŽ-ovci odnijeli stari most preko Črnca. Ti Boga! Treći scenarij, vrlo aktualan do prije koji dan, atletska staza. Otići u Križevce i odradit 105 i po krugova. Dofuraš si stol, staviš okrepe na njega, i pičiš.

I tako prije koji dan, ček, ček, ček malo. Dakle ja kao (piše i na Linkedinu, a, faca!), ja kao founder i CEO Bukovec Badgersa (k tome još i Črnec Caymansa i Glogovnica Pikesa, te CMO (chief marathon officer) u AK Sveti Vid Vrbovec) idem trčat na Jarun il atletsku stazu. Ti Boga, pa nisam som il hrčak, već jazavac! Il se bu bežalo po Badger’s Driftu il se ne nebu bežalo. Je nek, ti Boga!

Već sam ranije pisao da od kada radim od doma, i od kad sam odustao od “pravih” utrka baš uživam u trčanju (da nije bilo korone vjerojatno bi danas trčo Frankfurt, pa s ovom formom, pa s nekim karbonskim tenisicama, pa da je baba muško, …, da se ipak zaustavim). Otkrio sam i dosta novih ruta kuda mogu trčat i baš mi je gušt. Recimo i danas je bilo možda i 10 km kud još nisam trčao. Sama staza je uglavnom makadam kroz šumu, nešto malo asfalta, te još manje zemljanog puta kroz šumu. Nema 100m ravnog. Nema. Cijelo vrijeme je neka uzbrdica ili nizbrdica. Rutu sam određivao tijekom trčanja. Imao sam neki okvirni plan. Jučer i noćas je padala je kiša, a na ruti postoji jedan neulargični zemljani dio za koji nisam bio siguran koliko je prohodan, a nemam ga kud zaobić. Srećom, pa nije bilo živo blato.

Okrepu sam nosio sa sobom. Nabavio sam si ranije nekakav belt, pa sam u njega ugurao četiri bočice po 2 i po deci i četiri gela. Nisam bio siguran kak bu to ferceralo, ali ispalo je više manje ok. Izgleda da su se nešto malo leđa nažuljala. Preživjet ću. Plan je bio uzimat okrepe svakih 7 kilometara, te od 14km uzimat i gelove. Što se rute tiče prvotna ideja je bila da (ako nema živog blata) odem 15 kilometara u jednom smjeru do igrališta u Tučeniku (sigurno imaju kante za smeće, pa tam ostavit prazne bočice), te da se vratim po nove okrepe posložene na šoferšajbi (uz nadu da ih nitko neće popalit). Kad sam stigo do Tučenika, ispostavilo se da ima 14km (nisam još nikad trčao do tamo), pa što sad ne bi skupio tu još 7km, pa sam onda još zaletio do Brezovljana, a nisam još ni do tamo trčao, pa do Predavca. Drugi put ću uzet još jednu bočicu, pa se zaletit do Škrinjara i Remetinca i taman bi mogo ispast maraton. Nisam siguran hoćel sob opet htjet ić ponovno sa mnom. U povratku na 28km u Starom Glogu mi je i okrepa uspjela ispast i završit u grabi, ali srećom bila je zašarafljena. Vjerojatno mi se to desilo jer sam bio fokusiran na to hoće li se opet pojavit đukele. U ranijem prolazu se pojavila tu đukela veličine teleta, pa smo malo pregovarali i činilo se da će sve proći u redu, ali onda se pojavila 7 puta manja i 10 puta lakša đukela koja nije htjela pregovarat, i naravno, onda je tele zaboravilo što smo se dogovorili, pa je bilo potrebno malo više galame, i mahanja, pa sam se skoro 2 minute šetao po nizbrdici. Nekoliko puta sam tu prolazio i nisam ih dosada sretao. Srećom u povratku ih nije bilo.

Srećom i okrepa je još uvijek bila na šoferšajbi, pa smo si otrčali još i zadnjih 7 i po kilometra po dijelu po kojem najčešće trčim. Počeli su onda malo i grčevi u stopalu. Ali lože su ok, pa neće bit potrebna neka hitna terapija kosilicom. Trčao sam u bostonkama 8 (danas su prošle 900km). Šteta mi bilo mazat bijele Saucony Endorphin Speed. Trčal sam i u prnjavim čarapama (na peti), neki Compressportov model. Imam i one za maraton i za apsorbiranje šokova, ali kako da ih oblečem onak lepe, nove, i bele i onda obujem nikad oprane bostonke? Kako? Isto tako cijelo vrijeme trčim u šorcu, ali za danas sam se odlučio za tajice. Ne bilo kakve. The most famous tajice u fejstagram Hrvata. Zvezde u tajicama. Mrle iz Leta 3 i ja. Jes da je reko Charles Barkley Albertu Salazaru: “Damn, Salazar, you marathoners really are tough guys.”, al bez vazelina i flastera na cicama ne idem na maraton.

Slušam muziku na svakom treningu, pa sam i danas. Na utrkama nisam nikad slušo. Neću ni ubuduće.

Zadnjih par mjeseci
Stavljam na Stravi
U opis aktivnosti
Hit do hita
Danas ništa
Ne znam jel sam
Ispo faca
Il opet kita!

Sad 10 dana odmora od trčanja. Pa onda opet polagano. Pa ćemo da vidimo. Jučer sam prebacio otrčanih 4000km ove godine, a moglo bi se do kraja skupit i 3000 milja (375 Eminema). Mogo bi počet nosit i mob (ili ubost kakvu akcijsku kameru) i okinut koju sliku. Fakat Badger’s Drift izgleda dobro.

Nisam prije trčao ove virtualne trke, ali nisam imao ništa protiv njih. Meni je super vidjet da se gomila ljudi pokrenula. Nadam se da će što više ljudi nastavit bavit nekom fizičkom aktivnošću. Ne morate trčat. Biciklirajte, plivajte, planinarite, hodajte, odite u teretanu. Što god!

Kosilica

Yessssss!!!!! Otkazalo maraton koji sam ja već ranije otkazao, tako da uredno mogu nastavit s priprema za baš taj otkazani maraton! Yessssssssss!!!!!!! A možda ću produžit pripreme za još dva tjedna, pa ipak otrčat neki maraton. Ja i sob! Yeah!!!!!!!!!!

Evo, recimo u subotu, sam odradio yadčinu od 39.2km@4:24. Forma života! Ko što sam napiso na fesjtagramu na jednoj drugoj objavi:
Aj sad majstore jednu za dušu!
Na Stravi u opis aktivnosti
Stavljam hit do hita
Na treningu velka faca
Na utrci opet kita!
Op, op, op, op, op, op! Cepaj!

Što se tiče yadčine, dve okrepe nakon osamnajstog i tridesetog km, a bio i svagđe, a bio i viđen:
Kad me vidiš na cesti barem se nasmiješi
Svagđe vidim osmjeh tvoj i ako te ne znam
Pitaj ti si svagđe viđen, ja ću reći jesam
Svagđe viđen, Komandant Sava, svagđe viđen!

Što se tiče zadnjih loža, da nastavim u istom stilu:
Zadnje lože ne liječim medicinom, rakijom i vinom
Već se svaka dva tjedna rokam kosilicom!

Do ove godine sam jurišao samo flaksericama (2 komada), ali rad od doma, znači da imam više vremena, pa sam još počeo jurišat i s kosilicama (opet 2 komada, a sat za trčanje samo jedan, pa kako to?). Nikavi traktorčići, samohodne i ostali k/p. Prave, koje treba gurat. Ono, kosilice za muže. Ž kosilica. Marinkovićevo ž. Ono koje ubija. Ž iz nož, bodež, muž (trebo sam jučer objavit post). Puž. Auuu, puževi su zli. Ubice! Kad ti se neko zamjeri, a ti njemu: Doć će i tebi puževi u vrt! I tako svaka dva tjedan po par dana po par sati guram kosilice, i nema više problema s ložama. Cijelu zimu ću kosit! Malo za jedan božić, malo za drugi, malo za advent, malo za peplnicu, malo za svećnicu i proljeće je tu.