Nakon godina i godina trčanja, prošli tjedan je prvi put Komandant Sava završio u Varoškom Lugom. Sramote, pa se eto sad drugarski samokritizira. Pa nije to lijepo od tebe. E, stvarno sramote. Sram te bilo komadante! Pa dobro nećemo sad pretjerivat, drugovi. A vidi ga, pretjerivat! Puj, đubre jedno! Pa kome ti đubre? Ti materina! Pljus, pljas, pljos, pljis, pljes! Dobro i to je odrađeno.
Varoški Lug je još jedan teritorij okupiran od strane Hrvatskih šuma. Ruše, ruše, ali i rade. Ko Khuen-Héderváry. Bio Komandant prošli tjedan dvaput. Četvrtak i subotu. Danas opet. I što ima za vidjet? Odmah su se ovaj tjedan počeli ravnat i čistit zarasli putevi. Krpat rupe. Frka. Bagere na gotovs kad vidiš komandanta, bagere na gotovs kad vidiš komandanta.
Varoški Lug je i specijalni zoološki rezervat. Specijalni. Sad očekujem da se apdejtaju i table po šumi. Treba dodat i nove vrste živina koje tu obitavaju: bukovečki jazavac, črnečki kajman, glogovnička štuka. Možda će kakav zoolog i doktorirat na novim živinama. Recimo, možebitni citat iz budućeg doktorata:
... Postavlja se pitanje i kako su te nove živine završile u Varoškom Lugu? Kao što ime sugerira črnečki kajman je kajman iz potoka Črnec. Potok Črnec se ulijeva u rijeku Glogovnicu. Pa kajman završi u Glogovnici. Dok roni Glogovnicom, na leđa mu skoči štuka (glogovnička) i onda ona zaspi. Glogovnica velikim dijelom omeđuje Varoški Lug. Kad ugleda most u Mostarima kajman se popne na nasip. (Štuka i dalje spava na leđima.) Dođe do ulaza u Varoški lug i pravac bara. Što se tiče bukovečkog jazavca ima jedna prilično ortodoksna teorija. Kao ima auto, pa se dopelja. ...
U usporedbi s ostalim šumskim terenima, ovo je ravnica. Uglavnom su sve te trčljive rute pod makadamima. Zasad sam identificirao i dva prilično interesantna kruga + par lijepih pravaca za odrađivanje jakih treninga. Jedan krug je veći (od 5-6km), a drugi u pol kraći. Jedino što na ovom kraćem imaju ostavljene košnice s pčelama. Ima ih na još dva mjesta, ali ta nisu toliko kritična. Ima i jedan uređen izlaz na Glogovnicu, tamo od Mostara. Probat ću iskopat još neki bliže Paruževcu, pa da spojim i te krajeve nasipom. Nisam baš siguran da se daju spojit kroz šumu. Vjerojatno i ima neki putić, ali da bi to istražio treba zimu pričekat. Prejaka je vegetacija, previše paučine i tako to.
U prošlom postu sam kao najavio nekakav polumaraton u rujnu, pripreme, napad na osobni, bla, bla, bla, … Stvarno ne znam što mi je bilo. Možda me držala sunčina od vrbovečke trke? Zanemarite.